Erik

Erik, furlanski markgrof (VIII.st.). Prvi put se spominje 795., ali je moguće da se na nj odnosi i podatak o neimenovanom vojvodi u pismu Karla Velikog ženi Fastradi iz 791. U izvorima nosi titulu dux (u dvama i comes). Podrijetlom je iz alamanskoga plemićkog roda iz gornjega Porajnja (Strassbourga). U jesen 795. poslao je trupe na čelu sa slav. knezom Vojnomirom u rat protiv Avara. Nakon pljačkanja avarskoga hringa poslao je Karlu u Aachen bogate darove. God. 796. pratio je Karlova sina Pipina na pohodu protiv Avara, te 797. nad njima odnio pobjedu. Sjedište mu je bilo u Čedadu, gdje je bila i rezidencija akvilejskog patrijarha Paulina. Njegove prijateljske veze s Paulinom potaknuo je 796. zajednički im prijatelj Alkuin; Paulin mu je između 796. i 799. posvetio knjigu o kršć. laičkoj etici (Liber exhortationis), a E. je pomagao akvilejsku crkvu. Poginuo je 799. u borbi kraj Trsata (prema nekim mišljenjima kraj Lovrana) u sukobu s domaćim stanovnicima. Alkuin je u povodu njegove pogibije napisao Karlu pismo u kojem ga proglašava živim temeljem nebeskog Jeruzalema, a Paulin je sastavio tužaljku u kojoj opisuje područje pod Erikovim nadzorom. Ono je obuhvaćalo krajeve od Piave na zapadu do Dunava i Srijemske Mitrovice na istoku, te od Drave do granica Dalmacije. Izravno je vladao furlanskim vojvodstvom, istar. dukatom i grofovijom Ceneda.

N. Budak