Picugi

Picugi, arheol. nalazište na trima brežuljcima u nizu (nadm. vis. 112 m, 119 m i 110 m), nekoliko km jugoistočno od Poreča. To su gradinska naselja (Picugi I–III) s pripadajućim željeznodobnim žarnim nekropolama. Numeraciju naselja i pripadajućih nekropola odredio je A. Amoroso. Na svakom se od brežuljaka nalazi gradinsko naselje zaštićeno s po tri koncentrična bedema, a pretpostavlja se da je postojao i četvrti bedem, koji je povezivao Picuge u cjelinu. Prema slučajnim nalazima drži se da su gradine bile posjećivane ili nastanjene od kasnoga sr. neolitika do rimskoga doba. Važne su prije svega zbog željeznodobnih žarnih nekropola, koje su djelomično istražene na juž. podnožju Picuga I. i II., a spominju se pojedinačni nalazi u podnožju III. Amoroso je 1883–89. iskopao više od 500 grobova. Na istim je nalazištima 1904., 1909. i 1913. C. de Marchesetti iskopao oko 250 grobova. Manje iskope vodio je G. de Vergottini na svojem zemljištu, a nalaze je 1886. i 1887. poklonio porečkome muzeju. U grobovima su uz tipične keramičke žare trbušastih oblika, često urešenih geometrijskim motivima, također vrijedni nalazi uvezenih vaza venetskoga, daunijskog i etruščanskoga podrijetla, brončane posude (situle, kotlići), kacige, ručke lepeza i različiti oblici nakita. Prema nalazima koji se čuvaju u Trstu (Civici Musei di Storia ed Arte), Zavičajnome muzeju Poreštine u Poreču i Arheološkome muzeju Istre u Puli drži se da nekropole pripadaju razdoblju XI–II/I. st.pr.Kr.

LIT.: Elenco dei doni pervenuti al Museo archeologico provinciale ed alla Biblioteca sociale durante l’anno 1886, AMSI, 1886, 2; Il III Congresso annuale della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, ibid., 1887, 3; A. Amoroso, Le necropoli preistoriche dei Pizzughi, ibid., 1889, 5; M. Moretti, Necropoli del castelliere mediano di Pizzughi, Preistoria del Caput Adriae, Trieste 1983.

K. Mihovilić