bura

bura (grč. βορέας: sjevernjak, bura), sjevernjak, hladan katabatički vjetar. Puše iz smjera sjeveroistoka, zbog goleme termičke razlike (kopno–more), iz hladnih kontinentalnih područja prema morskoj obali uz koju se dižu planine umjerene visine. Javlja se duž cijele ist. Jadranske obale, ali češće na sjev. Jadranu. B. je vjetar velike jačine, puše na mahove (refule) obično brze do 80 km/h, ali u nekim mjestima (Trst, Rijeka, Bakar, Senj) nerijetko dosežu i prelaze 100 do 120 km/h. Najizrazitija je uz morsku obalu blizu planina koje se spuštaju u more, te na ist. obali Istre (Opatija, Labin, Rakalj), a manje je izražena uza zap. obalu Istre (Rovinj, Poreč, Umag). Najčešća je zimi, jer je tada najveća razlika u atmosferskom tlaku između visokoga tlaka nad kopnom Dinarida i Julijskih Alpa s jedne strane, i niskoga tlaka nad sredinom Jadrana. Takva tipična anticiklonalna b. zapravo je nagli dotok hladnoga zraka preko obalnih planina na more, dok se ciklona nalazi južnije u Sredozemlju. Obilježava je suhi zrak, niska temperatura, vedro nebo nad morem i Istrom. Njezino dinamičko zagrijavanje pri spuštanju niz primorske obronke mnogo je manje nego temperaturna razlika između područja iz kojega puše (kopno) i onoga prema kojem puše (more). Bura koja na sjev. Jadranu puše uz oblačno vrijeme, ponekad s kišom i snijegom, ciklonalna je pojava i naziva se mračnom (crnom, škurom) burom. Ima i dnevni hod: najjača je od 7 do 11 sati, i od 18 do 22 sata, a najslabija je oko podneva i ponoći. Traje prosječno 3 do 4 dana, ali može s prekidima trajati i 14 dana. Olujna b. traje najviše 2 dana, ali tada potpuno onemogućava plovidbu na moru. Slaba b. naziva se burinom.

LIT.: M. Sijerković, Bura goropadnica, Rijeka 2003.

R.