kinematografija

kinematografija (franc. cinématographie, prema cinématographe, od grč. κίνημα: gibanje i γράφειν: pisati, risati), proizvodnja i korištenje filma (distribucijska i prikazivačka djelatnost). Prve projekcije tzv. živih slika u Istri prikazane su u kazalištu Ciscutti u Puli 1896., nepunu godinu dana nakon prve film. projekcije braće L. i A. Lumièrea u Parizu. Potom su u kazalištu gostovali putujući kinematografi, a 1914–18. djelovao je i stalni kinematograf. Prvi je stalni kinematograf u Puli bio Internacional, koji je djelovao 1906. u baraci u blizini Tržnice, a zatim je u tome prostoru 1906–07. djelovao kinematograf Edison, u kojem su se održavale »crne večeri« namijenjene samo gospodi. Kraj Zlatnih vrata bilo je 1906–08. kino Excelsior, potom do 1915. Minerva, u kojem je 1908. prikazan prvi ozvučeni film, a 1913. izvedena gl. proba kinofona. Tada je Pula bila, poslije Beča, drugi grad u Europi u kojem je prikazan taj izum T. A. Edisona. U Ulici Sergijevaca djelovali su 1907–18. novi International, novi Edison i kino Crvenoga križa, a na Giardinima Ideal. Filmovi su se prikazivali i u Mornaričkom kasinu 1914–17. U poč. su prikazivani crno-bijeli filmovi, duljine do stotinjak m, a tek je 1910. prikazan (u kinu International) obojeni film, duljine 500m; snimani su u Austro-Ugarskoj Monarhiji, Njemačkoj i skandinavskim zemljama, a 1903–18. čak je tridesetak filmova snimljeno u Puli. S pojavom kina nastaju i nova zanimanja u gradu: ulični uzvikivač, glazbenik–pratilac filma (u doba nijemoga filma), operater i dr. U Puli je 1913. postojao jedan kinematograf na 10000 st. U tijeku I. svj. rata u kinoprojekcijama su se prikazivali film. žurnali, dokumentarni filmovi o ratnim zbivanjima i dr. Nakon što je Italija objavila rat Austro-Ugarskoj 1915. te je u južnoj Istri evakuirano civilno stanovništvo u Puli su ostali samo najnužniji službenici, no kina su ipak radila do potkraj 1918. U razdoblju 1906–18. u Istri je bilo otvoreno dvadesetak kina. Osim onih u Puli, postojala su još kina u Rovinju, Bujama, Poreču, Labinu, Buzetu, Pazinu, Vrsaru i dr. Između I. i II. svj. rata ugl. nastavljaju djelovati kinematografi otvoreni prije rata, osim nekih kina u Puli. Nakon uspostave tal. vlasti kino Crvenoga križa u Puli postaje Nazario Sauro, potom Italia. Leopold (1929. nazvano Savoia), jedno od najmanjih kina u gradu, s glazbom u živo i cijenama ulaznica od 1 lire, zbog čestoga je prikazivanja kaubojskih filmova zvano i »cine Pistola«. U kinu Sala Umberto (koje je ugostilo i boksačke susrete), 1929. preuređenom za 1000 posjetitelja, inauguriran je 1930. zvučni film. God. 1919. otvoreno je veliko i moderno uređeno kino Garibaldi, s više vrata za brz izlazak (uništeno u II. svj. ratu). Tal. tvrtka Arrigoni prikazivala je 1931. u posebno opremljenim putujućim kamionima ozvučene dokumentarne propagandne i crtane filmove u Puli, Vodnjanu, Pazinu i Labinu. U Puli su 1930-ih otvorena kina Impero i Nazionale. Ljeti su se filmovi prikazivali i u amfiteatru već od lipnja, a u srpnju i kolovozu u onim danima kada se nisu davale opere. U Politeami Ciscutti prikazan je 1942. film Alfa Tau (život i rad podmorničara na brodu i kopnu), snimljen u Puli, Trstu i Tržiču. Nakon dolaska Saveznika u Pulu 1945. djelovala su kina Impero, Central, Sala Umberto, Arena, Nazionale, a od 1946. filmovi su se prikazivali i u Politeami Ciscutti. Nakon odlaska Saveznika prvi je film. program u Puli objavljen u tisku 1951., kada su se počeli prikazivati filmovi u kinima Partizan (bivši Impero) i Beograd (bivši Nazionale). U to je vrijeme Sala Umberto preimenovana u Centralni dom kulture. Nakon II. svj. rata u socijalist. okruženju film postaje čvrstom vezom sa svijetom. Tada u Istri postoje gotovo svi tipovi kina: javna, zatvorenoga tipa (Dom armije u Puli, Brijuni), pokretna (preko Narodnoga sveučilišta: Vižinada, Lovreč, Čepić, Vinež, Sv. Martin, Cerovlje, Roč, Brtonigla, Juricani, Materada, Sv. Marija na Krasu, Savudrija, Babići, Čepljani kod Juricana), ljetna kina (Kaštel u Puli i Monvi u Rovinju), otvorena (Arena) i dr. Prevladavaju ugl. manja kina (do 600 sjedala), samo je u Puli jedno srednje veličine (Istarsko narodno kazalište) i jedno veće (Beograd s 1200 mjesta). Pred kraj XX.st. od stalnih kina po jedno postoji u Puli (kino Zagreb), Rovinju (u kazalištu Gandusio), Pazinu (iznajmljeno privatnom prikazivaču), Poreču i Labinu; povremene se kinopredstave prikazuju u dvoranama u Buzetu, Bujama, Umagu, Novigradu i Višnjanu, odn. predstave gotovo isključivo vezane uz festivalska zbivanja u Motovunu tijekom ljeta.

Drži se da je prve filmove u Istri snimio Blazer 1903. u Puli: Porinuće »Szigetvará« u Uljaniku, Isplata mornara na brodu »Radetzky« i Mornari se zabavljaju na palubi jednog broda. U Politeami Ciscutti 1907. Corvini prikazuje filmove snimljene u Puli: Izlazak naroda iz Katedrale, Tržnica, Dolazak i odlazak broda Wurmbrand, Katedrala (28.I.1907). Mihael Joras 1909. prikazuje na svojoj aparaturi film Željeznička nesreća na pruzi Trst–Poreč. Iste se god. prikazuje film Veliki zbor vatrogasaca u Puli; 1910. Otok Brijuni, Istra (Opatija, Pula); 1912. Na obali Istre, Austrijska obala Jadrana; 1913. Procesija na Tijelovo u Puli, Velika proslava 18. kolovoza, Sahrana trojice mornara – žrtava eksplozije na Saccorgiani, Veličanstvena sahrana Njegove Ekselencije Vice-admirala grofa Laniusa (snimio Rudolf Marinković); 1914. Regata Carskog i kraljevskog jaht kluba u Puli, Naša ratna mornarica, Arena Pula, Porinuće jednog broda u pulskom brodogradilištu; 1915. Brijuni; 1916. Naša vojska na moru, Jedan dan u ratnoj luci Pula, Heroj našeg mora; 1917. Sprovod Velikog admirala Hausa, Njegovo Veličanstvo Car u ratnoj mornarici, a 1918. Carska i kraljevska flota.

Nakon II. svj. rata Zvane Črnja pisao je scenarije te sastavio udžbenik za redatelje. Tijekom 1960-ih i 1970-ih filmom se bave Alojz Orel i amateri oko Foto kino kluba: Dušan Ćurić, Alfio Klarić, Marko Buršić, Armando Debeljuh. Od kraja 1970-ih do kraja 1990-ih djeluje VBV filmska grupa predvođena Ivanom Đukićem, koja je snimila tridesetak filmova (ispočetka super 8 milimetarski, a potom videozapisi). Ta je producentska grupa 1989. snimila i polusatni film o Vukovaru, posljednje film. svjedočanstvo prije njegova razaranja u Domovinskom ratu. U 1980-ima kraće dokumentarne i igrane filmove snima i pulski glumac Igor Galo. Njegov film Navijač iz 1985 (producent Studio dizajn Armanda Debeljuha) drži se prvim igranim filmom istarskog autora snimljenim u Istri. Od 1988. djeluje u Puli njegov Histria film, koji snima više namjenskih filmova i spotova. Nezavisna se film. proizvodnja uvelike razvila u 1990-ima (video i DVD produkcija). Tada djeluju Mauricio Frlin, Andrej Korovljev, Željko Vukićević-Zhel, Matija Debeljuh, Elvis Lenić i Šikuti Machine, Marjanović-Bosusco-Mikletić i »Čempres«, Dana Budisavljević i dr. Snimanjem za televiziju bave se Ljubica Lazarić Janković, Petar Krelja, Milan Rakovac, Inočente i Josip Ružić, Imaginarna akademija Grožnjan sa svojim polaznicima, te amateri Zoran Švraka i Moreno Šverko (Raša ZM-produktion). Uspješno djeluje Videogrupa Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile iz Pazina, koja je svojim kraćim filmovima osvojila državna priznanja.

G. Orbanich, M. Ćurić