serviti

serviti (lat. Ordo Servorum Mariae: Red Marijinih slugu), kat. muški red što ga je 1233. utemeljilo sedmero svetih Firentinaca. Usmeno dopuštenje Svete stolice dobili su 1256., a pismenu potvrdu reda dao im je 1304. papa Benedikt XI. Preuzeli su Pravilo sv. Augustina i prilagodili ga na temelju dominikanskih ustanova. Papa Martin V. uvrstio ih je u prosjačke redove, što znači da nisu smjeli posjedovati velika imanja. U Istri se pojavljuju prvo u Umagu, gdje su 1343. dobili crkvu sv. Jakova i Batrolomeja, poslije nazvanu L’Addolorata (po kapeli Gospe od Žalosti). U Dvigradu su bili od 1410., a pravi su procvat doživjeli u drugoj pol. XV.st. God. 1453. u Istru je stigao njihov generalni starješina Cristoforo Torniello i uspio dobiti nekoliko novih lokacija. U Kopru mu je dana crkva sv. Martina i sv. Benedikta, gdje su njegovi redovnici podignuli novi samostan; 1521–81. gradili su crkvu Blažene Gospe, posvećenu 1606. Od 1473. imaju samostan sv. Katarine u Izoli (koji je nekoć pripadao malteškim vitezovima), gdje je živio veliki teolog i propovjednik Giovanni Lelio Contesini, potonji general reda. God. 1474. otvorili su samostan na otočiću Sveta Katarina kraj Rovinja, a 1480. već su imali toliko samostana da su utemeljili posebnu Istarsku provinciju, kojom je upravljao o. Antonio de Castro Plebis. Još su jedan samostan osnovali 1585., kada su uz crkvu sv. Šimuna dobili samostansko zdanje građeno za franjevce opservante, zbog čega je nastao spor. Samostane servita u Istri ukinule su mlet. vlasti 1768.

LIT.: M. Pavat, La riforma Tridentina del clero a Parenzo e Pola, Roma 1960.

S. J. Škunca