Ekl, Vanda

Ekl, Vanda, povjesničarka umjetnosti i lik. kritičarka (Ljubljana, 22. XI. 1920 – Opatija, 30. III. 1993). Diplomirala je povijest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom 1946. na Sveučilištu u Zagrebu, a doktorirala 1963. na Sveučilištu u Ljubljani tezom Gotička plastika u Istri. Njezin bogati profesionalni put vodio ju je od Jadranskog/Sjevernojadranskog instituta JAZU u Rijeci (1952–66), preko Naučne (danas Sveučilišne) knjižnice u Rijeci, kojoj je bila direktoricom (1966–72), do redovite profesure na Graditeljskom fakultetu u Rijeci (1976–81), a uz to je predavala na drugim visokoškolskim ustanovama u Rijeci. Proučavala je umj. i kult. baštinu Istre i Kvarnera, najviše Rijeke i Opatije, kao i suvremenu umjetnost. Posebno područje njezina zanimanja bila je srednjovj. umjetnost Istre, o čemu je objavila monografiju Gotičko kiparstvo u Istri (Zagreb 1982), ali i druge znan. radove u zbornicima i časopisima. Važna je njezina uloga u pokretanju i radu → Mediteranskoga kiparskoga simpozija u Dubrovi te katedre Čakavskoga sabora u Opatiji. Pokrenula je i uređivala zbornik Liburnijske teme (1974–87).

LIT.: P. Strčić, Prof. dr. Vanda Ekl (1920–1993), Historijski zbornik, 1994, 47.

R. Matijašić