Fažanski kanal

Fažanski kanal, morski prolaz između zap. istarske obale i Brijunskog otočja, na sjeveru omeđen rtom Barbarigom, Malim Brijunom, otočićem Sv. Markom i pličinom Kabulom, a na jugu rtom Proštinom, otočićima Sv. Jerolimom i Kotežom (Kozadom) te rtom Penedom (Veli Brijun). Dužina mu je 9,2km, a širina se s 4,5km na sjeveru suzuje do 1,5km na jugu. Kopnena obala dosta je kamenita, s mnogobrojnim pličinama od 200 do 400m od obale. Uz otoke more je plitko. Dubina mora u središnjem dijelu kreće se od 36m na sjeveru do 10m na jugu. Stalna je struja iz sjeverozap. smjera; za vrijeme plime i juž. vjetrova struja doseže brzinu do 3 čvora. Jedino veće naseljeno mjesto na kopnu jest → Fažana, a južno od nje → Valbandon. Na Velom je → Brijunu istoimeno naselje. Sudeći po naseljenosti okolnog područja u prapovijesti i antici, F. k. bio je od davnine prometno područje. U sr. vijeku promet se pojačavao, a F. k. postao je i zakloništem brodova na putu iz Venecije preko zap. istar. obale dalje prema Dalmaciji i Levantu. U njegovu sjev. dijelu između genovske i mlet. mornarice vodila se 9.V.1379. pom. bitka, u kojoj su Mlečani bili poraženi. Zbog svoje zaštićenosti od bure i juga kanal je poč. XX.st. bio dodatno i rezervno sidrište ratnih brodova austroug. ratne mornarice. Postoji više sidrišta za manje brodove: ispred uvale Marić, ispred lučica Fažane i Brijuna te u uvalama Verige i Runci. Jedine dvije lučice, Fažanu i Brijune, povezuje brodska pruga za potrebe Javne ustanove nacionalnoga parka Brijuni.

R. Matijašić