Jugoslavenski odbor

Jugoslavenski odbor, organizacija hrv., srp. i slov. političara iz Austro-Ugarske koji su nakon izbijanja I.svj. rata emigrirali ili se zatekli u inozemstvu. Osnovan je u Parizu 1.V.1915. kao odgovor na potpisivanje → Londonskog ugovora, a preteče su mu bili Hrvatski odbor u Rimu i Upravni odbor Jadranske legije. Zbog blizine bojišta preselio se u London, gdje mu je predsjednik bio Ante Trumbić. Cilj Odbora bilo je rušenje Austro-Ugarske, oslobođenje južnosl. naroda koji su u njoj živjeli te njihovo ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. Međutim, pregovori s predstavnicima srp. vlade pokazali su da je ona željela pripojenje južnosl. krajeva Srbiji, a ne ujedinjenje ravnopravnih polit. čimbenika u novu državu. Prosvjedujući protiv popustljivosti Odbora, Frano Supilo ga je 1916. napustio. Rezultati pregovora Odbora sa srp. vladom su Krfska (1917) i Ženevska (1918) deklaracija. Sve do kraja rata J. o. nije bio priznat kao službeni predstavnik južnosl. naroda pod Austro-Ugarskom. Nakon rata preuzeo je ulogu ministarstva vanjskih poslova kratkotrajne Države SHS (→ Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba), a nakon stvaranja Kraljevine SHS njegovi su članovi ušli u Privremeno narodno predstavništvo.

LIT.: A. Mandić, Fragmenti za historiju ujedinjenja: povodom četrdesetgodišnjice osnivanja Jugoslavenskog odbora, Zagreb 1956.

D. Dukovski