Katušić, Ivan

Katušić, Ivan, pripovjedač, romanopisac i publicist (Omiš, 25.XII.1923 – Split, 6.XI.1985). U Zagrebu je 1956. diplomirao na Pravnome fakultetu te 1961–69. bio zaposlen u Croatia-filmu, a od 1970. u Kinematografima Zagreb savjetnik za repertoar. Često surađivao u dnevnom tisku i periodici. Članom uredništva časopisa The Bridge (Most) bio je 1972–76. Autor je mnogobrojnih turist. publikacija. Prozom se javio 1940. u časopisu Omladina. Objavio je Novele (1955), roman Kontinenti se sastaju (1959), priče Osinjak (1964), putopise i feljtone Treba putovati – ne treba živjeti (1966) i roman o dalm. Talijanima Dalmacijo, stara Dalmacijo (1979), za koji je 1980. dobio Nazorovu nagradu. Pisac je jadranske urbane kulture u nestajanju, koji vješto skicira karaktere i društveno-pov. stvarnost. Napisao je i monografiju Vječno progonstvo Nikole Tommasea (1975). Posmrtno mu je objavljen modernistički pisan roman Admiralski stijeg (1987), u kojem kolažiranjem (pseudo)dokumentaristike i fikcije pripovijeda i o tragičnom potapanju austroug. bojnoga broda → Viribus Unitis u puljskoj luci 1918.

LIT.: B. Hećimović, Ivan Katušić, u: D. Roksandić, I. Katušić, Izabrana djela, PSHK, 158, Zagreb 1985; B. Biletić, K. u. K. Pula – babilonska kula, Istra, 1989, 1–2.

B. D. Biletić