lječilišta (toplice, terme)

lječilišta (toplice, terme), ustanove koje najčešće služe u terapijske svrhe, za rehabilitaciju, ali i za rekreativna kupanja. Terme su upotrebljavali svi narodi još od antike. Već Homer spominje zdravo kupanje u moru i rijekama. U životu Grka i Rimljana kupališta su bila važna društv. mjesta. U carskome Rimu prve javne terme podigao je Agripa (33. pr. Kr.), a od Augustova doba terme su se gradile u svim rim. središtima. Ostatci terma na području Istre pronađeni su u Puli, Nezakciju i dr. Nakon kolonizacije Istre Rimljani su gradili ladanjske vile (villa rustica) kraj morske obale od Medulina do Trsta i na otocima, koje su služile za rekreaciju, kupanje te liječenje morskom vodom i muljem (vapnenim peloidom), koji sadržava raspadnute produkte organskih soli. Oni svojom temperaturom, fiz. i kem. učincima, možda i radioaktivnošću, djeluju na kožu, a preko kože i na cjelokupan organizam.

Sv. Stjepan kraj Buzeta, → Istarske toplice, poznato su i ugledno termalno, sumporasto i radioaktivno lječilište za mnoge bolesti. Specijalna Bolnica za ortopedsku kirurgiju i rehabilitaciju u Rovinju zdravstvena je ustanova koja se također bavi balneološkim liječenjem. U Medulinu, u hotelskome kompleksu, 1970-ih postojala je studija o planovima liječenja morskim blatom (peloidom), i, premda nije realizirana, potvrđuje mogućnost prirodnoga liječenja kožnih, reumatskih, ginekoloških i dr. bolesti.

LIT.: I. Rudelić, Osvrt na zdravstvo u Istri tijekom stoljeća. Liječničke novine, 1972, 2; isti, Kroz povijesni razvitak Istarskih toplica. Liječničke novine, 1973, 11.

I. Rudelić