narodnjaci

narodnjaci, istaknuti pojedinci – često bogatiji i svjesniji seljaci, ali i intelektualci i svećenici – koji su od XIX. do pol. XX. st. među istar. Hrvatima djelovali na podizanju i čuvanju nacionalne svijesti te se zalagali za njihova polit., gospodarska i kult. prava. Postojanje istaknutih seoskih prvaka vjerojatno valja povezati s istar. srednjovjekovnim i novovjekovnim institutom vjerodostojnih ljudi, koji su pozivani kao svjedoci u sporovima i kao savjetnici pri donošenju odluka. U Istarskom razvodu zovu se »dobri ljudi verovani«. Bili su birani za župane i poglavare bratovština, a njihov autoritet nije ovisio samo o službi nego i o ugledu njih samih i njihove obitelji. U okviru običajnoga prava institut »dobrih ljudi« održao se do franc. uprave, koja se oslonila na svoje činovnike i nije se savjetovala s poznavateljima običajnoga prava, međa i obveza prema feudalcu, vlasti ili Crkvi. Narodnjaštvo se kao polit. pokret u prvom redu povezuje s → hrvatskim narodnim preporodom, kada u dr. pol. XIX. st. narodni prvaci pokreću borbu za hrvatsko-tal. ravnopravnost u školstvu, sudstvu i upravi, te protiv nastojanja tal. liberalnoga građanstva za talijanizacijom Hrvata. Biskup J. Dobrila, njegovi suradnici seoski svećenici, a zatim i njegovi nasljednici koji su politički bili usmjereni prema pravaštvu (»Istarski trolist« – M. Laginja, V. Spinčić i M. Mandić), upravo su među narodnjacima u istar. selima imali najveću pomoć i podršku. Naša sloga je preko pismenih seljaka narodnjaka svoje ideje širila među nepismenim pukom. N. su se istaknuli, djelujući u Družbi sv. Ćirila i Metoda, u nastojanjima za otvaranjem hrv. čitaonica i škola, u organiziranju tabora i otvaranju posujilnica u seoskim općinama. U nedostatku hrv. građanstva, bili su stvarna polit. podrška hrv. zastupnicima u Istarskom saboru.

U razdoblju tal. vlasti između dvaju svj. ratova n. su podnijeli najveći teret otpora. Sa svećenicima su širili knjige Družbe sv. Mohora za Istru. Mnogi su bili zatvarani, mučeni, napajani ricinusovim uljem i odvođeni u konfinaciju. Tijekom II. svj. rata NOP je nastojao okupiti narodnjake, ali su mnogi zbog neslaganja s komunističkim idejama i zbog povezanosti sa svećenstvom bili sumnjičeni i zlostavljani. Mnogi su izgubili život (A. Brajša iz Kringe, M. Peteh iz Žminja, A. Milovan iz Režanaca i dr.) ili bili zatvarani (→ Lj. Vodinelić).

LIT.: B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, I–II, Pazin 1967, 19; isti, Istra u dvadesetom stoljeću, I–II, Pazin 1992, 19; J. Percan, Obzori istarskog narodnjaštva. Antologijski izbor tekstova iz Naše sloge 1870–1915, I–III, Pula–Rijeka 1986, 19.

J. Bratulić