Pazinština

Pazinština, zemljopisno-povijesni naziv središnjega dijela Istre, površine oko 320km²; glavno je naselje Pazin, središte područja oko toka Pazinčice i njezina ponora (Pazinska jama). Čine ju brdovit krški reljef na vapnenačkoj podlozi i crvenici južno od Pazina (Stari Pazin, Sv. Petar u Šumi), prijelazno područje na jugoistoku (Lindar, Gračišće i Pićan), flišno slijevno područje Fojbe i Borutskoga potoka s pritocima (Novaki Pazinski, Cerovlje, Borut, Gologorica) na sjeveroistoku te brdovito flišno područje sjeverno i zapadno od Pazina (Grdoselo, Kašćerga, Kršikla, Beram, Trviž, Karojba, Motovun). Vegetacija u većem njezinu dijelu gotovo je kontinentalna, kao i klima. Sredozemni utjecaji zamjetni su samo na rubnim područjima na zapadu i jugozapadu. Na Pazinštini su se križale sve povijesne prometnice koje su iz zap. i juž. Istre vodile prema zaleđu. Želj. pruga povezala je Pazinštinu s Puljštinom i Buzeštinom u smjeru sjeveroistok–jug. Gl. cestovna komunikacija (ist. krak Istarskog ipsilona) većim dijelom prati smjer želj. pruge. Razvijeno je poljodjelstvo, posebno vinogradarstvo i voćarstvo, a okolica Pazina i doline rijeka i potoka pogodne su za ekstenzivno poljodjelstvo. Stočarstvo se razvilo tek u suvremeno doba zahvaljujući ind. proizvodnji, posebno peradi (→ Puris d. d. Pazin). Ind. pogona ima u Pazinu, a poduzetnički pogoni razvijaju se i oko Katuna i Trviža. U posljednje se doba potiče razvoj ruralnoga turizma. U pov. smislu područje Pazinštine gotovo se potpuno poklapa s dijelom granica → Pazinske knežije XIV–XVIII.st. (osim područja Karojbe i Motovuna), tako da je pripadnost jednoj polit. vlasti donekle i oblikovala subnacionalni identitet stanovništva (sličnost jezika, običaja i zajedničko podrijetlo). Ono je bilo pod vlašću mnogih crkv. i svjetovnih feudalaca, koji su bili vazali vlasnika Knežije. Zapadni dio tog područja pripadao je jurisdikciji porečkih biskupa, a istočni pićanskim biskupima sve do XVIII.st., kada su granice crkv. upravnih jedinica usklađene s drž. granicama. Pretežno naseljeno hrv. stanovništvom već u ranom sr. vijeku, kao i Buzeština, područje Pazinštine bilo je u više navrata naseljavano novim stanovnicima – ugl. izbjeglicama pred Osmanlijama iz Bosne te u manjoj mjeri doseljenicima iz Italije. Iako time donekle talijaniziran, Pazin je u XIX.st. bio poprištem borbe za nac. prava Hrvata i za uporabu hrv. jezika u školama i javnom životu. Ruralna područja sačuvala su hrvatsko obilježje i u razdoblju između dvaju svj. ratova, nakon kojeg je došlo do intenzivne emigracije urbanoga stanovništva. Posljedica je bila jaka depopulacija, osnovni razlozi koje su nakon II.svj. rata bili bijeg od kolektivizacije, neimaština i želja za boljim životom. Kako se turizam prije nije razvijao, P. je ostala pošteđena prekomjerne izgradnje. Kriza 1990-ih zahvatila je njezino gospodarstvo najviše zbog rata i privatizacije. Pazinštinu čine područje Grada Pazina (9227st.) i općina Gračišće (1433st.), Cerovlje (1745st.), Sv. Petar u Šumi (1011st.) i Motovun (983st.), a najviše stanovnika živi u Pazinu (4986st., 2001).

LIT.: I. Pentek, Prirodne osobine Pazina i Pazinštine, u: Pazinski memorijal, 1989, 19.

R.