Peroj

traži dalje ...

Peroj, naselje kraj Fažane (44°57′N; 13°48′E; 51m nadm. vis.); 752st. (2001), grad Vodnjan. Nalazi se na cesti Fažana–Barbariga, oko 1km od mora. Stanovnici većinom rade u obližnjim naseljima i u Puli, a bave se turizmom, tradicijskim poljodjelstvom (vinova loza, masline) i ribarstvom. Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (brončanodobno naselje na rtu sv. Grgura, gradine), antici (više arheol. lokaliteta rim. rustičnih vila na obali i u unutrašnjosti) i ranom sr. vijeku (crkva sv. Stjepana, VII–VIII.st.). U pisanim pov. vrelima prvi se put spominje u ispravi → Rižanske skupštine (804), i to kao Casale Petriolo. God. 1197. zabilježen je (Petroro) kao posjed ravennskih nadbiskupa, a već 1198. prelazi u ruke obitelji Morosini, potom obitelji Castropola (XIV.st.). Nakon što je kuga 1561. potpuno opustošila naselje, mlet. su ga vlasti neuspješno pokušavale oživjeti naseljavanjem nekoliko obitelji iz Bologne, a zatim i grčkih obitelji. U trećem pokušaju, 1657. naseljeno je nekoliko crnogorskih obitelji iz mjesta Crmnice, pa se ta god. drži godinom osnutka današnjeg Peroja. Novim doseljenicima bilo je dopušteno ispovijedanje pravoslavne vjere, pa su svoj etnički identitet u velikoj mjeri održali do danas (→ crnogorska pravoslavna zajednica u Peroju, → crnogorska štokavština Peroja). Pravoslavna župna crkva sv. Spiridona na groblju sagrađena je na mjestu porušene katoličke kapele sv. Jerolima, koju su Perojci kupili 1788. i preuredili ju za svoje vjerske potrebe. Privatna kapelica austroug. admirala Matijaševića na groblju vrstan je primjer arhit. neogotičkog sloga. Vrijedan inventar crkve (XVI–XIX.st.) čine ikonostas, crkvena ruha, obredna platna, liturgijsko posuđe i knjige te ikone iz XIV. i XV.st. Crkva sv. Stjepana predromanička je izdužena jednobrodna crkva zaključena s trima pravokutnim upisanim apsidama, koje pomoću trompa prelaze u polukalotu. Unutrašnjost joj je devastirana 1945., kada je pretvorena u štalu. Oko nje i u njoj otkriveni su antički, ranokršćanski i predromanički ulomci. Bila je ukrašena freskama s prikazima likova svetaca, no one su tek neznatno sačuvane.

LIT.: M. Bertoša, Gospodarske i etničke prilike u mletačkom dijelu Istre u doba kolonizacije (XVI–XVII.st.), Zagreb 1981; R. Matijašić, Ageri antičkih kolonija Pola i Parentium, Zagreb 1988; U susret zbirci sakralne umjetnosti u Peroju, Pula 1989; A. Alisi, Istria. Città minori, Trieste 1997; IV. međunarodni znanstveni skup Jezici i kulture u doticajima. Peroj / Istra u prošlosti i sadašnjosti, Tabula, 1999, 2.

S. Mustač

ilustracija
PEROJ, crkva sv. Stjepana

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Peroj. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.4.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/peroj>.