porta orientale

porta orientale (tal.: istočna vrata), geopolit. pojam kojim je sred. XIX.st. nekoliko istar. intelektualaca, među njima i → C. F. G. Combi u časopisu La Porta Orientale izrazilo zamisao o »prirodnosti« Istre kao »istočnih talijanskih vrata«. Time su se u Istri promicali talijanstvo i namjera da se čitav poluotok uključi u šire geopolit. i ekon. okružje. Prema Combiju, Italija je bila dužna pripojiti Istru, stoga što je »prirodno« pripadala Talijanima (za Slavene, tj. Hrvate i Slovence, držao je da nemaju vlastitih institucija, civilizacije, povijesti i pisanoga jezika), ali i zbog političko-ekonomskoga ekspanzionizma: mali je poluotok trebao poslužiti kao »stražar talijanske civilizacije na njezinu svečanom putu k Istoku«. Za razliku od prvoga tal. → iredentizma garibaldijevskoga i mazzinijevskoga naslijeđa, ideju ist. granice kao polazne točke za ekspanziju na istok tal. je nacionalizam posve prihvatio. Uoči I.svj. rata Tršćani → A. Tamaro, Mario Alberti i nadasve Ruggero Fauro Timeus uvelike su pridonijeli razvoju teze o imperijalističkoj ulozi Italije na Balkanu i o udruživanju iredentista i nacionalista. Ideja o ulozi Jadranske regije (s Albanijom) kao mosta za ekon. i polit. prodor u Istočnu Europu promicana je i u I.svj. ratu i tijekom II.svj. rata. Ona je dala gl. smjernice vanjskoj imperijalističkoj politici B. Mussolinija.

LIT.: C. Combi, Istria. Studi storici e politici, Milano 1886; R. Timeus (Fauro), Scritti politici, Trieste 1929; M. Bertoša, Carlo Combi i njegovi pogledi na povijesti Istre i etnički sastav njezina pučanstva, u: Istarsko vrijeme prošlo, Pula 1978.

V. D’Alessio