Sequi, Eros

Sequi, Eros, književnik (Possagno kraj Trevisa, 5. XI. 1912 – Beograd, ? 1995). Diplomirao je 1934. na Scuola Normale Superiore di Pisa. Radio je u tal. Ministarstvu prosvjete, a potom kao prof. talijanskoga u Grčkoj. Preselivši se u Zagreb, bio je lektor i potom prof. na katedri za tal. jezik i književnost na Filozofskom fakultetu te ravnatelj Talijanskog instituta za kulturu. God. 1943. pristupio je jugosl. partiz. pokretu te od 1944. obavljao različite kulturno-polit. dužnosti, osnivajući i uređujući više partiz. listova na tal. jeziku: Libertà, Lottare, Il nostro giornale i La Voce del Popolo. Bio je jedan od osnivača i glavnih dužnosnika Talijanske unije za Istru i Rijeku (Unione degli Italiani dell’Istria e di Fiume), tajnikom koje je postao u ožujku 1945. Zahvaljujući njemu osnovani su knjiž. i kult. časopisi tal. zajednice u Jugoslaviji, kao što su Orizzonti, Arte e cultura i La Battana. Smijenjen 1952. s dužnosti tajnika Unije zbog zauzimanja za veću autonomiju i kult. subjektivnost tal. manjine, preselio se iz Rijeke u Zagreb, a potom u Beograd, gdje je do umirovljenja na Filozofskom fakultetu bio profesor i predstojnik katedre za talijanistiku. God. 1964. osnovao je časopis → La Battana, koji je uređivao do 1988. U romansiranom dnevniku Eravamo in tanti (1953) opisao je svoje partiz. iskustvo u planinama Gorskoga kotara. Objavio je mnogobrojne zbirke pjesama (I giorni al bivio, 1953; Rifugio, 1966. i dr.), pripovijesti Le case di Pothia (1957), roman Sagge sentenze (1976), književne eseje i studije Il verismo e la sua negazione (1968), knjige uspomena, knjiž. prijevode te sveučilišne udžbenike i priručnike.

E. Giuricin