stanovništvo
traži dalje ...stanovništvo. U skladu s polit. podjelom, stanovništvo Istre statistički je podijeljeno na tri cjeline pa u razmatranju skupnih podataka treba uzeti u obzir hrvatske (Državni zavod za statistiku), slovenske (Statistični urad Republike Slovenije) i talijanske (Istituto Nazionale di Statistica) statističke izvore. Ukupan broj stanovnika u jedinicama lokalne uprave 2001–02. iznosio je 341834. Na 88,0% područja poluotoka, što se nalazi u RH (Istarska županija; općine Lovran, Matulji i Mošćenička Draga, te gradovi Kastav i Opatija u Primorsko-goranskoj županiji), živi 71,4% istar. stanovništva (244126st., 2001); na 10,9% teritorija, koji pripada Republici Sloveniji (općine Izola, Kopar, Piran, ne računajući dijelove općina Hrpelje-Kozina i Ilirska Bistrica), živi 23,1% stanovništva (78846st., 2002), a na 1,1% poluotoka u Republici Italiji (općine Milje i Dolina u tršćanskoj pokrajini) živi 5,5% stanovništva (18862st., 2001). Najveći dio Istre (79,1%) nalazi se u sastavu Istarske županije (IŽ), gdje je 2001. popisano 206344st., što je 60,4% ukupnoga stanovništva na poluotoku.
Prosječna je gustoća naseljenosti Istre 96,1st./km²; u IŽ nešto je niža i iznosi 73,4st./km². Podatci o gustoći naseljenosti pojedinih općina i gradova pokazuju neravnomjeran razmještaj stanovništva, iako treba uzeti u obzir velike razlike u površini upravnih jedinica i u njihovim zemljopisnim značajkama. Opće je obilježje gustoće naseljenosti da stanovništvo pokazuje tendenciju razmještanja u urbaniziranim priobalnim područjima, a unutrašnjost ostaje slabije napučenom. Najgušće su naseljena adm. područja Milja, Pule i Kastva, a redom slijede Izola, Piran, Dolina, Fažana, Opatija, Lovran, Medulin, Rovinj, Labin, Umag, Kopar, Novigrad, Poreč i Vrsar. Najrjeđe su naseljena područja: Gračišće, Cerovlje, Oprtalj, Bale, Grožnjan, Lupoglav i, znatno najslabije, Lanišće.
BROJ STANOVNIKA I GUSTOĆA NASELJENOSTI U ISTRI PREMA PODRUČJU UPRAVNIH JEDINICA I NJIHOVOJ DRŽAVNOJ PRIPADNOSTI 2001 (ZA SLOVENIJU 2002)
Podatci o ukupnom broju stanovnika hrv. dijela Istre kao najvećega dijela poluotoka pokazuju povezanost demografskih kretanja i → migracija s polit. poviješću. Prvi moderni popis stanovništva proveden je 1857. i od tada se postupak ponavlja svakih desetak god.: 1869., 1880., 1890., 1900., 1910., 1921., 1931., 1936., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981., 1991. i 2001. Broj st. na popisima iznosio je od 136565 na prvome do 244126 na posljednjem provedenom popisu. Najveći je porast zabilježen u međupopisnom razdoblju 1900–10 (21,39%), a dva su najveća pada u razdoblju 1910–21 (9,39%) i 1931–48 (17,59%), što je ugl. posljedica iseljavanja u Jugoslaviju nakon I. svj. rata i u Italiju nakon II. svj. rata (→ egzodus). Prema izvanrednom popisu u listopadu 1945. hrv. dio Istre imao je 232767st., a cijeli poluotok 337408st. (→ Cadastre National de l’Istrie). Od 1971. broj stanovnika neprestano raste, što pokazuju rezultati unutar IŽ: 175199 st. 1971; 188332 st. 1981; 204346 st. 1991. i 206344 st. 2001.
BROJ STANOVNIKA U HRVATSKOM DIJELU ISTRE 1857–2001.
Istra je tijekom XX.st. prolazila kroz razdoblje demografske tranzicije. Do svršetka tranzicije mortaliteta dolazi na poč. 1930-ih, kada stope s oko 30‰ (broj umrlih na tisuću st.) prvi put padaju na ispod 15‰ i više ne prelaze tu vrijednost, osim u prvoj pol. 1940-ih, kada zbog ratnih okolnosti dosežu 18‰. Stope nataliteta u XIX.st. iznosile su oko 40‰ (broj rođenih na tisuću st.), a do tranzicije nataliteta i njegova pada na vrijednosti niže od 30‰ dolazi u drugoj pol. 1920-ih. Natalitet sred. XX.st. iznosi približno 20‰, a u drugoj pol. stoljeća približno 15‰. Istra je kroz tranziciju prolazila 10 do 20 god. prije Dalmacije i kontinentalne Hrvatske. Stope prirodnoga priraštaja u hrv. dijelu Istre u XX.st. bile su najviše oko 1910 (do 18‰), a iznova su rasle nakon svj. ratova (baby boom). Tako je 1920. uz natalitet od 37,1‰ prirodni priraštaj iznosio 14,7‰, a ranih 1950-ih uz natalitet veći od 20‰ prirodni je priraštaj dosezao 11,2‰. Potkraj XX.st. trend postaje negativan pa bi, da nije bilo doseljavanja, ukupni broj stanovnika zbog negativnih stopa prirodnoga priraštaja padao. U IŽ 2001. bilo je 1572 živorođene djece (natalitet 7,6‰) i 2124 umrlih (mortalitet 10,3‰), što daje negativan prirodni priraštaj od –2,7‰. Iste je godine u slov. dijelu Istre natalitet iznosio 7,3‰, a mortalitet 7,6‰, iz čega proizlazi nešto povoljniji, ali ipak negativan prirodni priraštaj od –0,3‰. Najnegativnija su kretanja u dvjema tal. općinama, gdje je 2003. prirodni priraštaj iznosio –7,1‰ (stopa nataliteta 6,7‰, mortaliteta 13,8‰). Vitalni indeks (živorođeni na 100 umrlih) stanovništva IŽ posljednjih je god. sljedeći: 75,1 (1999); 81,8 (2000); 74,0 (2001); 75,8 (2002); 69,6 (2003). Tih je god. broj rođenih bio od 380 do 677 manji od broja umrlih. Veći natalitet od mortaliteta u IŽ 2003. imale su samo općine Sveti Petar u Šumi (vitalni indeks 216,7), Cerovlje (137,5) i Bale (128,6); u Poreču je broj rođenih bio za jedan veći od broja umrlih, a u Medulinu su stope bile izjednačene. Depopulacijom su najgore pogođene općine u sjevernoj, sr. i ist. Istri: Lanišće (vitalni indeks 15,4), Motovun (25,0), Raša (30,9), Gračišće (33,3), Sveta Nedelja (35,0), Kršan (37,7), Grožnjan (45,5). Vitalni indeks na razini županije niži je od hrv. prosjeka, a nešto je niža i statistika smrtnosti dojenčadi, koja posljednjih godina bilježi znatne fluktuacije, od 5,6 umrlih na 100 dojenčadi 2002. do 10,2 godinu prije. U IŽ 2001. sklopljeno je 958 brakova, a 216 ih je poništeno.
Dobno-spolna struktura stanovništva IŽ pokazuje ukupnu premoć ženskoga stanovništva 51,6% (106375 prema 99969 muškaraca 48,4 %) te veći broj žena u dobnim skupinama iznad 60 god. života. Do te dobi u svim dobnim skupinama veći je broj muškoga stanovništva. Trbušasti dobno-spolni grafički prikaz strukture stanovništva (mjesto piramidalnoga) pokazuje nizak udio djece i starenje ukupnoga stanovništva. God. 2001. najbrojniji su bili naraštaji u dobi od 40 do 49 god., dakle oni rođeni u godinama visokoga poratnoga nataliteta, 1950-ih. Izravna je posljedica toga razdoblja i veći udio mladih u dobi od 20 do 24 god., kojih su roditelji rođeni u poratnome razdoblju (baby boom). Malen udio naraštaja u dobi od 55 do 59 god. posljedica je niskoga nataliteta u godinama II. svj. rata. Slične trendove pokazuje demografski razvoj triju slov. općina, gdje je 2001. udio stanovništva do 25 god. života iznosio 27,0% (u IŽ 28,9), a udio starijih od 65 god. bio je 15,3% (IŽ 15,7). Izrazitiju starost pokazuje dobna struktura stanovništva dviju tal. općina, gdje je 2003. u skupini do 25 god. bilo 19,2%, a u starijoj od 65 god. 23,2% ukupnoga stanovništva.
Osim politički i gospodarski motiviranoga iseljavanja u pojedinim razdobljima, opće je demografsko obilježje Istre u XX.st. imigracija u politički stabilnim razdobljima. Odmah nakon I. svj. rata Istru su napustili pripadnici različitih naroda raspadnute Austro--Ugarske (koji su najvećim dijelom živjeli u Puli). U međuratnome razdoblju dio hrv. stanovništva odlazi u izbjeglištvo u Jugoslaviju ili iseljava u druge zemlje. Demografska istraživanja (V. Žerjavić) pokazuju da je tada hrv. Istru s Cresom i Lošinjem napustilo 53000 Hrvata, dok je doseljeno 29000 Talijana. Prema istim istraživanjima, od svršetka II. svj. rata do 1971. s toga se prostora iselilo 116000 Talijana, 30000 Hrvata, 1000 Slovenaca i 5000 ostalih, a istodobno je doseljeno 23000 Hrvata, 9000 Srba i 11000 ostalih. Podatci iz 2001. pokazuju da čak 48,8% stanovništva IŽ ima prebivalište u svojem rodnome mjestu, 4,5% samo se preselilo u drugo naselje unutar rodne općine ili grada, a 19,1% živi u drugome gradu ili općini unutar te županije. To znači da je 72,4% (149323) stanovništva IŽ u njoj i rođeno, a ostatak čine imigranti. Iz drugih hrv. županija doselilo se 24633 (11,9%) st., a približno 15% preostalih pristiglo je iz drugih država: 18570 iz BiH, 7274 iz Srbije i Crne Gore, 3753 iz drugih dijelova bivše SFR Jugoslavije, 2018 iz drugih država, a za 773st. mjesto i država rođenja na popisu 2001. ostali su nepoznatima. U trima slov. općinama, prema podatcima iz 2002., udio doseljenika iz drugih država veći je nego u IŽ: 16192 st. ili 20,5% ukupnoga stanovništva nema Sloveniju kao zemlju prvoga prebivališta po rođenju; među doseljenicima čak ih je 42,1% iz Hrvatske (velik broj s Bujštine i Buzeštine), a 32,6% iz BiH.
Takva migracijska kretanja odražavala su se na narodnosni sastav stanovništva. Prva narodnosna statistička istraživanja u Istri provodio je pol. XIX.st. → K. Czoernig von Czernhausen, koji je na temelju njih izrađivao etnografske karte. U današnjem hrv. dijelu Istre od kraja XIX.st. do I.svj. rata statistički je rastao udio Hrvata, što je bila posljedica nar. preporoda i uključivanja u šire integracijske procese hrv. nacije. Austr. popisi 1880–1910. i tal. popis iz 1921. nisu tražili izjašnjavanje o narodnosnoj pripadnosti nego samo o uporabnom jeziku, što je ostavljalo prostora manipulacijama (u popisima iz 1857., 1869., 1931. i 1936. nije bilo ni jezičnog izjašnjavanja). Nakon II. svj. rata u novim polit. okolnostima udio Hrvata raste, ali samo do 1961., kada počinje jači priljev stanovnika iz drugih dijelova Jugoslavije. Istodobno se smanjuje broj Talijana, isprva zbog masovnih odlazaka u Italiju, poslije zbog prirodnoga starenja stanovništva te asimilacijsko-integracijskih i drugih društv. procesa. God. 1991. po mnogočemu je specifična jer je dio stanovništva, u usporedbi s prijašnjim popisima, drugačije iskazao svoju narodnosnu pripadnost. Popis je održan u jeku političko-društv. promjena i pokazuje nestaloženost prilika. U takvim se okolnostima udvostručuje broj Talijana (sa 7859 u 1981. na 15627), a izrazito smanjuje broj Hrvata (sa 157112 na 135170), koji statistički tada čine tek 57,7% stanovništva hrv. dijela Istre. Manjak hrv. stanovništva dijelom se prelio u skupinu koja se nije izjasnila narodnosno nego regionalno (→ regionalizam) i koja je bila deset puta brojnija nego na popisu 1981 (1991. god. 37653 st., 16,1% ukupnoga stanovništva hrv. dijela Istre; udio u IŽ iznosio je 18,1%). Popis 2001. pokazao je statističko smirivanje narodnosnih prilika. U deset godina broj st. u IŽ porastao je za 1998, statistički hrv. udio vratio se na starije, uobičajene vrijednosti (71,9%), broj Talijana pao je za oko tisuću (na udio od 6,9%), udio regionalno izjašnjenih na 4,3%. Osim autohtone → talijanske zajednice u Istri, među nacionalnim manjinama zastupljeni su Srbi, Bošnjaci, Albanci i dr. Narodnosno neopredijeljenih (zajedno s regionalno izjašnjenima) i nepoznatih je 11,1%. U istar. dijelu Primorsko-goranske županije (PGŽ) Hrvati čine 87,0% st., dok je u Slovenskom primorju narodnosna homogenost manja te je udio Slovenaca 68,4%. Sljedeći su po brojnosti Hrvati (4,8%), a udio neopredijeljenih i narodnosno neizjašnjenih doseže 7,2% (među njima su i Istrijani s udjelom od 1,5% u ukupnom stanovništvu). U tal. dijelu Istre regulirana su prava Slovenaca, a hrv. je manjina malobrojnija i slabije organizirana.
NARODNOSNI SASTAV STANOVNIŠTVA HRVATSKOGA (2001) I SLOVENSKOGA (2002) DIJELA ISTRE (%)
Izjašnjavanje o materinskom jeziku na popisu st. 2001. u Hrvatskoj i 2002. u Sloveniji pokazuje veću homogenost nego izjašnjavanje o narodnosti, osobito u hrv. dijelu Istre, što je posljedica manje politizacije jezične nego narodnosne pripadnosti, ali i prihvaćanja većinskoga jezika od strane doseljeničkoga stanovništva, odn. njihova potomstva. Hrvatski je materinski jezik 87,2% st. IŽ i 94,2% st. liburnijskih općina i gradova. Slovenski je materinski jezik 71,6% st. Slovenskoga primorja. Drugi je znatnije zastupljen jezik u IŽ talijanski, s udjelom od 7,7% (→ dvojezičnost), a u slov. dijelu Istre hrvatski, s 8,2%. Niži su udjeli jezika imigranata (albanski, bošnjački, srpski).
MATERINSKI JEZIK STANOVNIŠTVA HRVATSKE (2001) I SLOVENSKE (2002) ISTRE (%)
Prema vjeroispovijesti stanovnici su većinom katolici: u IŽ 78,1%, u općinama i gradovima istar. dijela PGŽ od 79,2% u Kastvu do 92,3% u Mošćeničkoj Dragi, a u slov. dijelu Istre 44,9%. Slov. općine pokazuju nešto veću razinu sekularizacije i izraženo odbijanje izjašnjavanja o vjeri pa se, uz 4,3% pripadnika islamske i 4,2% pravosl. vjeroispovijesti kao najbrojnijih nakon katoličke, 18,5% st. izjasnilo ateistima, 13,7% nije htjelo dati odgovor, a za 9,5% podatci su ostali nepoznati. U općinama i gradovima u PGŽ udio je pravoslavaca od 0,7% u Mošćeničkoj Dragi do 4,7% u Kastvu, a udio muslimana od 0,9% u Matuljima do 2,7% u Lovranu. Zastupljenost agnostika i neizjašnjenih najveća je u Kastvu (6,8%), a ateista u Lovranu (5,39%). U IŽ ima 4,2% građana islamske i 2,9% pravosl. vjeroispovijesti; agnostika i neizjašnjenih je 7,5%, a nevjernika (ateista) 6,1%.
Obrazovna struktura stanovništva u IŽ lošija je nego u slov. dijelu Istre i u istar. dijelu PGŽ, gdje je stanovništvo najobrazovanije. U usporedbi s prosjekom RH, u IŽ zastupljeniji su osnovni, srednji i viši stupanj obrazovanja, manje je stanovništva bez škole ili bez osmogodišnje osnovne škole, ali je manji i udio visokoobrazovanoga stanovništva. Čak petina ukupnoga istar. stanovništva u dobi od 15 i više god. nije se školovala nakon osnovne škole, više od polovice te dobne skupine ima srednjoškolsko obrazovanje, a udio stanovnika sa završenim dodiplomskim ili poslijediplomskim studijem ne prelazi desetinu.
STANOVNIŠTVO U DOBI OD 15 I VIŠE GODINA PREMA NAJVIŠEM ZAVRŠENOM STUPNJU OBRAZOVANJA U HRVATSKOM (2001) I SLOVENSKOM (2002) DIJELU ISTRE (%)
Među stanovništvom starim 10 i više godina, u IŽ nepismeno je 0,9% (376 muškaraca, 1303 žene), od toga 67,8% u dobnoj skupini iznad 65 god. (na razini Hrvatske nepismenih je 1,8%). Nepismenost veća od županijskoga prosjeka zabilježena je u gradovima Buzetu i Novigradu, te u svim općinama osim u Balama, Kaštelir-Labincima, Kršanu, Ližnjanu, Medulinu, Pićnu i Svetom Petru u Šumi. Najpismenija je upravna jedinica Medulin (0,3% nepismenih; od 17 nepismenih 7 je žena starijih od 65 god.), a najnepismenija Motovun (3,0% nepismenih; od 27 nepismenih 22 su stariji od 65 godina). U općinama i gradovima PGŽ nepismenost je od 0,3% u Matuljima do 0,7% u Mošćeničkoj Dragi.
ZAPOSLENI U POSLOVNIM SUBJEKTIMA PO DJELATNOSTIMA U ISTARSKOJ ŽUPANIJI 2001 (APSOLUTNE I RELATIVNE VRIJEDNOSTI)
Zbog deagrarizacije, industrijalizacije i urbanizacije u XX.st. znatno je pao udio poljop. stanovništva; u ukupnom stanovništvu IŽ 2001. iznosio je samo 2,6%, a u upravnim jedinicama u PGŽ 1,1%. Gospodarska struktura aktivnog stanovništva IŽ pokazuje usmjerenost prema uslužnim djelatnostima i prerađivačkoj industriji.
LIT.: L. Čermelj, Slovenci in Hrvatje pod Italijo. Demografska študija po povojni uradni statistiki, Ljubljana 1938; M. Korenčić, Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857–1971, Zagreb 1979; J. Bratulić, P. Šimunović (priređivači), Prezimena i naselja u Istri. Narodnosna statistika u godini oslobođenja, I–III, Pula–Rijeka 1985–86; J. Gelo, Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981, Zagreb 1987; G. Perselli, I censimenti della popolazione dell’Istria, con Fiume e Trieste, e di alcune città della Dalmazia tra il 1850 e il 1936, Trieste–Rovigno 1993; M. Klemenčić, V. Kušar, Ž. Richter, Promjene narodnosnog sastava Istre. Prostorna analiza popisnih podataka 1880–1991, Društvena istraživanja, 1993, 4–5; V. Žerjavić, Doseljavanja i iseljavanja s područja Istre, Rijeke i Zadra u razdoblju 1910–1971, ibid.; S. Žuljić, Hrvatska Istra. Suvremene narodnosne prilike, Zagreb 1994; J. Gelo, I. Crkvenčić, M. Klemenčić (priređivači), Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880–1991. po naseljima, I–V, Zagreb 1998.
I. Duda
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.
stanovništvo. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 3.11.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/stanovnistvo>.