Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Rovinjština, geografsko-pov. naziv za zap. dio Istre između Limskoga zaljeva na sjeveru i Puljštine na jugu. Kopnena granica ove mikroregije prema istoku omeđena je Pazinštinom, tako da području Rovinjštine pripadaju grad Rovinj i općine Bale, Kanfanar i Žminj, u kojima na površini od 291 km2 i u 58 naselja obitava 20185 stanovnika, s prosječnom gustoćom naseljenosti od 69 st./km2. Glavnina stanovništva (više od 3/4) živi i radi u obalnom području. Gl. je središte → Rovinj. R. je najvećim dijelom vapnenačka krševita visoravan blago nagnuta prema moru, tako da se s morske obale koja je niska i vrlo razvedena (mnogobrojni otoci i otočići) blago uzdiže do prosječne nadm. vis. od približno 200 do 300m. U uglavnom ravničarskom krajoliku (obala i neposredno zaleđe) prepoznatljive su mnoge manje uzvisine, i to sve više postupno prema istoku, između kojih su plodne površine crvenice. Teren je bezvodan, što je tipično za hidrografsku cirkulaciju u kršu, osim manjega broja lokvi, koje postupno nestaju. Vegetacija i klima posve su sredozemne, a cijela je R. pod blagotvornim utjecajem mora. Obalni je dio obrastao makijom i šumama hrasta crnike, osobito u sjev. dijelu oko Limskoga zaljeva posebice i park-šume (Zlatni rt – Punta Corrente) kraj Rovinja. Prema unutrašnjosti Rovinjštine zemljište je najvećim dijelom obrađeno, s nešto niskih bjelogoričnih šuma. Plodno tlo pogoduje uzgoju vinove loze i maslina pa je R. najvećim dijelom obrađena. Velike tvrtke kultiviraju plantažne maslinike oko Rovinja, a mali proizvođači proizvode kvalitetna vina (malvazija) u unutrašnjosti. Vinske ceste, u posljednje vrijeme i ceste maslinova ulja, te seoski turizam pridonose obogaćenju turist. ponude. Glavna je gosp. djelatnost turizam, gotovo isključivo u razvedenom obalnom pojasu (Limski zaljev, Valalta, Monsena, Rovinj, Vilas Rubin, Polari, Veštar), gdje su smješteni svi kampovi i hoteli. U posljednje se vrijeme valoriziraju agroturističke mogućnosti unutrašnjeg područja. U glavnom je urbanom središtu – Rovinju, razvijena industrija (duhanska, prehrambena). Sjeveroistočno od Rovinja (udaljen 20 km) smješten je Kanfanar na križištu glavne istarske prometnice (→ Istarski ipsilon), s državnom cestom (D 303) Rovinj–Kanfanar, te u nastavku županijskom cestom Kanfanar–Žminj–Pazin. Kulturno-povijesno važna su naselja → Rovinj, → Bale, → Dvigrad, → Rovinjsko selo, → Kanfanar i → Žminj. Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (gradine) i obalni dio u rimsko doba (rustične vile). U ranome sr. vijeku zaleđe obale naselili su Hrvati.

Rovinjština je činila sjeverozap. dio pulskoga kolonijskog agera, odn. pulskog područja, iako je u ranome sr. vijeku na obali kraj Rovinja postojalo i sjedište biskupije (→ Cissanska biskupija). Rovinj se razvija od kasne antike (iako ima i prapovijesne korijene), a naselja u unutrašnjosti mahom su ponovo utemeljena u XVI–XVII.st., kad je mletačka vlast u napuštena sela i na napuštene zemlje naseljavala izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije i s drugih svojih posjeda na ist. Sredozemlju. Žminjsko područje pripadalo je u srednjem i ranom novom vijeku → Pazinskoj knežiji, te je unutrašnjom Rovinjštinom tekla granica između dviju polit. cjelina Istre: Venecije i Austrije. Već kao luka pod mletačkom vlašću, a osobito s početcima razvoja industrije u XIX.st. (duhan, riblje konzerve, likeri), razvija se Rovinj kao središte područja. Tijekom XX.st. dolazilo je do depopulacije sela u unutrašnjosti područja i do odlaska stanovnika iz grada, ali i do novog doseljavanja, tako da s razvojem industrije te – posebice – turizma u drugoj pol. XX. st. počinje razdoblje novoga prosperiteta.

R.


ROVINJŠTINA, položajna karta