Napoleonski ratovi

Napoleonski ratovi, sukobi koje je Napoleonova vojska 1797–1815. vodila sa snagama koalicije eur. država. Pohodom na Italiju 1796–99. ustrojeno je niz jakobinskih republika vezanih za Francusku. Slično se dogodilo i u drugim dijelovima Europe. God. 1979. → Campoformijskim mirom ukinuta je Mletačka Republika. Francuzi su 1798. poduzeli i ekspediciju u Egipat. Napoleon je uspio pobijediti u mnogim bitkama: 1799. kraj Abukira, 1800. kraj Marenga, 1805. kraj Austerlitza, 1806. kraj Jene, 1807. na Wagramu; no pretrpio je i nekoliko poraza: 1805. kraj Trafalgara te odlučujuće poraze u pohodu na Rusiju 1812. kraj Borodina i na Berezini, 1813. u »Bitki naroda« kraj Leipziga i, nakon tzv. sto dana, 1815. u bitci kraj Waterlooa. God. 1807. osvojio je Portugal, a 1808. i Španjolsku. Osim Campoformijskoga mira, ratni pohodi završavali su potpisivanjem više mirovnih ugovora: 1797. u Tolentinu i Leobenu (→ Leobenski preliminarni mir), 1801. u Lunévilleu i Folignu, 1802. u Amiensu, 1805. u Bratislavi (→ Požunski mir), 1807. u Tilsitu i 1809. u Schönbrunnu (→ Schönbrunnski mir).

Napoleonski su ratovi utjecali na zbivanja u Istri i cijeloj istočnojadranskoj obali. Mletačka je Istra 1797. pripala Austriji, a 1805. Francuskoj, koja je 1809. na četiri godine zavladala i cijelim poluotokom. Požunskim mirom Napoleon je Austriji oduzeo Dalmaciju, a 1806. franc. je vojska pod zapovjedništvom generala Jacquesa Alexandrea Lauristona ušla u Dubrovnik, nakon čega je 1808. ukinuta Dubrovačka Republika. Mirom u Schönbrunnu 1809. formirane su → Ilirske pokrajine. Bečki je kongres 1815. hrv. obalu opet dodijelio Austriji, koja je time postala prva pomorska sila na Jadranu.

S. Bertoša