Plomin

Plomin, naselje na ist. obali Istre smješteno uz drž. cestu (D21) Rijeka–Pula, 12km sjeveroistočno od Labina (45°8′N; 14°11′E; 168m nadm. vis.); 120 st. (2001), općina Kršan. Smješten na brežuljku iznad živopisnog zaljeva i drage (→ Plomin Luka). Sve do kraja II.svj. rata stanovništvo se zapošljavalo u obrtničkim djelatnostima, trgovini, mlinarstvu pomorstvu i ribarstvu. Potom počinje iseljavanje. Turistički je atraktivno izletište zbog kulturnopov. baštine te plominskoga vidikovca, odakle se pogled pruža prema Velim vratima na Kvarneru, otoku Cresu i Riječkom zaljevu s Rijekom. Prvi tragovi života sežu u II.tisućljeće pr.Kr., kada je na mjestu staroga Plomina postojalo gradinsko naselje. Tijekom I. tisućljeća razvojem trgovine u podnožju gradine razvija se luka i važno trg. središte. Prema ant. izvorima tijekom I. tisućljeća Flanonu su naseljavali → Liburni. U rim. vrijeme je municipij, a Plinije Stariji njezine stanovnike naziva Flanates i Flamonienses Vanienses. O važnosti Flanone svjedoči i podatak da je cijeli Kvarnerski zaljev po njoj nazvan Sinus Flanaticus. Nakon pada Zapadnoga Rimskoga Carstva P. je promijenio nekoliko vladara (Istočni Goti, Bizant i Langobardi). Mirnija vremena došla su s Francima 788., kad se počinje uvoditi feudalizam i kad ist. Istru trajno naseljavaju Hrvati. Za vrijeme hrv. vladara, prema Konstantinu Porfirogenetu, P. i ist. Istra u sastavu su hrv. države. Od 1208. pod vlašću je Akvilejskoga patrijarhata, a od 1420. Mletačke Republike. U doba mlet. uprave podestata je dijelio sa susjednim Labinom. Otada je najizloženija mlet. utvrda na ist. obali Istre, koja je teško stradala u mletačko-austrijskim sukobima (posebice 1599., kada su ga razrušili uskoci i u vrijeme Uskočkoga rata). Nakon pada Venecije (1797) slijedio je polit. sudbinu mlet. dijela Istre, pa mu se na vlasti izmjenjuju Francuska i Austrija.

U Plominu je najvrjedniji objekt jednobrodna crkvica sv. Jurja Staroga iz XI.st., izvorno romanička (bifore), nekad župna crkva, a potom bratovštinska crkva plominskih ribara i pomoraca. Na juž. zidu crkvice ugrađen je ulomak ploče s rustičnim kasnoant. prikazom Silvana, na kojem je naknadno u XI.st. uklesan glagoljski natpis. (→ Plominski natpis). U crkvi je raspelo iz XIII.st., a uz nju se nalazi i romanički zvonik, jedan od triju sačuvanih u Istri. Župna crkva Bl. Djevice Marije (sv. Jurja Mlađega), izgrađena 1474. jednobrodna je kasnogot. građevina s pet oltara, u doba baroka produžena na zap. strani. U crkvi se nalaze gotičko raspelo, kamena kustodija (1499. uklesana glagoljička slova) i drveni kipovi sv. Antuna Pustinjaka, Majke Božje s Djetetom i sv. Roka. Renesansne korske klupe i tzv. zlatni oltar izrađeni su 1641–48. U njoj su 1990-ih otkrivene freske autora → Alberta iz Konstanza. U mjestu su sačuvani utvrde i bedemi iz XIII–XIV., iz XVI–XVII.st., te mnoštvo građevina s renesansnim i baroknim obilježjima.

LIT.: B. Fučić, Izvještaj o putu po Istri (Labinski kotar i Kras), Ljetopis JAZU, 1953, 57; A. Degrassi, Fianona – il sito della città antica e recenti scoperte, Scritti vari di antichità, II, Roma 1962; B. Stulli, Fragment Statuta Plominske općine, VHARP, 1969, 14; B. Fučić, Glagoljski natpisi, Djela JAZU, 57, 1982.

V. Kos