ranokršćanska umjetnost
traži dalje ...ranokršćanska umjetnost, umjetnost nastala na području Rimskoga Carstva od sred. III. do kraja V.st., odn. do sred. VII.st., koje je ikonografija vezana uz kršć. religiju i ideologiju. Nije oznaka stila, nego oznaka umj. stvaranja u kasnoj antici izrazite kršć. orijentacije. Istrom se kršćanstvo počelo širiti vjerojatno u III.st. iz Akvileje. O tomu svjedoči hagiografska predaja, iako vrlo skromna i nedovoljna za potpunu rekonstrukciju borbe za afirmaciju vjere i uspostavu njezinih institucija. Najprije se širilo gradskim središtima obalnoga pojasa zap. dijela. Jedina povijesna i arheološki potvrđena osoba ranokršćanske hagiografije u Istri jest mučenik → Mauro, na natpisu iz Poreča s kraja IV. st. Arheološka iskapanja na prostoru sklopa → Eufrazijane u Poreču potvrđuju postojanje nekoliko građevinskih faza: od ostataka rim. kuće, preko domus ecclesiae pretvorene u javnu crkvu vjerojatno odmah nakon Milanskog edikta (313), jednostavni predbazilikalni prostor, u V.st. proširen u trobrodni prostor s polukružnom klupom za svećenstvo, u tzv. Predeufrazijevu baziliku. Potonja je imala podni mozaik, kojega su sačuvani dijelovi, kao i oni iz ranijega građevnog sloja, izloženi u zgradi Biskupije. Dvojnu crkvu ima i biskupski sklop u Puli koji također bilježi nekoliko građevinskih faza na ant. temeljima. Prema dosadašnjim istraživanjima, u V.st. na prostoru ranije skromnije crkve podignuta je trobrodna bazilika posvećena Blaženoj Djevici Mariji, a uz nju je bila starija, jednobrodna crkva sv. Tome, obje s ravnim ist. završetkom. Unutar sklopa podignuta je i krstionica križnoga tlocrta u osi bazilike. Osim ovih, unutar i oko gradova izgrađeno je u ranokršćanskom razdoblju niz manjih crkvenih zdanja, u Poreču crkve sv. Marije na Forumu, sv. Tome Apostola, sv. Petra na rtu Zorni, memorijalne kapele na groblju Čimare, a u Puli crkve sv. Ivana kod Nimfeja, sv. Felicite, sv. Stjepana i sv. Martina. Nesigurnost kasnoantičkoga doba dovela je do polaganog propadanja gradskih naselja i pojave kastrizacije, te izgradnje manjih, zbijenih i utvrđenih naselja (→ kastrum). Tako nastaju Bale, Dvigrad, Stari Gočan, Straža, Sipar, Parentinski Vrh, Brijuni i drugi. U V.st. počinju se graditi crkve i na tim prostorima, u seoskim zajednicama obalnoga zaleđa i u unutrašnjosti poluotoka, iako je mnoge spomenike vrlo teško datirati. O izgradnji crkava u tom razdoblju svjedoče ugl. arheol. nalazi – ulomci arhit. plastike, groblja, ostatci sarkofaga ili, rjeđe, crkvenog namještaja. U Nezakciju su postojale dvije usporedne dvoranske crkve sagrađene na ant. temeljima, koje su u nekoliko navrata tijekom VI. i VII.st. pregrađivane. Na Velom Brijunu, u blizini kastruma, izgrađena je crkva sv. Marije, a na širemu pulskom području Sv. Hermagora (Samager kraj Štinjana), Sv. Just u Galižani, Sv. Agneza u Betigi, crkva na Rogatici kraj Staroga Gočana. Na porečkom području evidentirane su crkva Majke Božje u vrsarskoj luci, crkva sv. Ivana Evanđelista i sv. Stjepana kraj Poreča, sv. Petra na Pudarici i dr. Osnovna odlika ranokršćanskih crkava u Istri jest ponavljanje građevnog modela kroz V.st. koji ih vezuje uz crkveno graditeljstvo akvilejskog i noričkog područja. To su jednostavni oblici, jednobrodni ili trobrodni, najčešće bez apside, s ravnim ist. završetkom i slobodnostojećom polukružnom prezbiterijalnom klupom (synthronon). Katkad je prostor svetišta izdignut i istaknut. Crkve se opremaju kamenim liturgijskim namještajem, koji je urešen u skladu s potrebama nove vjere i arhit. plastikom, te se urešavaju podnim mozaicima, a njihovi se zidovi oslikavaju. Od svega navedenoga malo je sačuvano zbog promjena koje su u crkvene prostore unijela iduća stoljeća. Oltar se smješta u svetište ispred klupe za svećenike, jednostavna je oblika pravokutne ploče koju podržavaju četiri stupića, a iznad njega često se podiže ciborij. Ranokršćanska mozaička umjetnost u III–IV.st. proizlazi iz rim. mozaikalne tradicije, te se razvija pod utjecajem akvilejskoga radioničkog središta, unošenjem kršć. ikonografije u klasični dekorativni repertoar. Proizvodnja sarkofaga, na ant. tradiciji, nastavlja se slabijom kvalitetom, a malen je i broj sačuvanih primjera. Nastavljaju se upotrebljavati oblici iz prethodnog razdoblja, a obradba kamena postaje grubljom. Crkve se opremaju i liturgijskim posuđem, te relikvijarima koji služe za čuvanje moći mučenika. Oblik i, djelomično, namjenu relikvijari preuzimaju od rimskih scrinia, škrinjica za čuvanje dragocjenosti, koje su se izrađivale od različitih materijala i bogato urešavale. Škrinjica od bjelokosti pronađena u ruševinama crkve sv. Hermagore u → Samageru kraj Pule bogato je urešena simboličkim scenama i dekorativnim motivima. U katedralnom sklopu u Puli, u crkvi sv. Tome pronađeni su srebreni i zlatni relikvijar (Kunsthistorisches Museum u Beču). Srebreni je moćnik urešen likovima Krista i apostola u vrlo kvalitetnoj izvedbi s osobitim naglaskom na obradbu draperije, detalja, te gesta i stavova tijela.
LIT.: B. Marušić, Kasnoantička i bizantska Pula, 1967; A. Šonje, Starokršćanski sarkofazi u Istri, Rad JAZU, 1978, 381; G. Cuscito, Lo spazio sacro negli edifici culturali paleocristiani dell’alto Adriatico, Hortus Artium Medievalium, 1995, 1; I. Matejčić i P. Chevalier, Nouvelle interprétation du complexe épiscopal »pre-euphrasien« de Poreč, Antiquité tardive, 1998, 6; P. Chevalier, Les installations liturgiques des églises d’Istrie du Ve au VIIe siècle, Hortus Artium Medievalium, 1999, 5; M. Jurković, Alcune considerazioni sull’arte monumentale in Istria fra la tarda antichità e l’alto medioevo, Atti del II Congresso Nazionale di Archeologia Medievale, Firenze 2000.
M. Vicelja
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.
ranokršćanska umjetnost. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.12.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/ranokrscanska-umjetnost>.