narodnooslobodilački pokret (NOP)

narodnooslobodilački pokret (NOP), antifašistički pokret pod vodstvom KP osnovan radi oslobođenja od okupatorskih snaga u II. svj. ratu te ujedinjenja u novu jugosl. zajednicu. Istra se spominje već u prvim proglasima KP Hrvatske u travnju 1941., no kako je bila sastavni dio talijanskoga drž. teritorija, pokret se razvijao u složenim vojnim i polit. uvjetima. U Istri je NOP bio nastavak tradicije → antifašizma, koji je opstao unatoč represivnim mjerama tal. vlasti (Specijalni sud za zaštitu države osudio je 1926–43. na zatvor ili progonstvo 692 istar. antifašista). U borbi protiv fašizma i za nac. prava isticali su se narodnjaci, sljedbenici preporodnoga pokreta i mnogi svećenici te članovi KPI. Kako su se ciljevi NOP-a Hrvatske i Slovenije podudarali s težnjama većinskoga hrv. i slov. stanovništva Istre, po izbijanju → Drugoga svjetskoga rata u Jugoslaviji članovi KPH i KPS počinju djelovati na istar. prostoru na kojem nisu imali ni članova ni organizacije. U pomoć su pristigli i istar. emigranti, koje je okupacija zatekla u različitim dijelovima Kraljevine Jugoslavije. Polagali su temelje otpora, okupljali stanovništvo i pripremali ga za oružanu borbu. Stvarajući ilegalne punktove i organizacije članovi KPH nailazili su na potporu većinskoga pučanstva – narodnjački orijentirana hrv. seljaštva te manjega broja radnika. Obje su grupacije prihvatile opću platformu NOP-a za nac. i soc. oslobođenje. S druge strane, čelnici ilegalne KP Italije (→ Partito Comunista d’Italia) u Istri su se u početnoj fazi otvoreno suprotstavili pokretu koji je dolazio iz Hrvatske i Slovenije. Prijepori o oružanoj borbi, nacionalizmu i internacionalizmu poslije su prevladani te od poč. 1942., a pogotovo od rujna 1943., tal. antifašisti masovnije pristupaju hrv. i slov. partizanskim snagama. Znatnu je pomoć hrv. antifašistima u takvim okolnostima u Istri pružio Okružni komitet KPH za Hrvatsko primorje. Već prvi letak, objavljen u srpnju 1941. u Sušaku pod naslovom U borbu, podijeljen je ne samo u Sušaku i Primorju već i u Rijeci i dijelu Istre. Bio je to prvi pisani poziv na borbu koji se čitao u Istri. Organizaciju NOP-a u Medulinu, Prodolu i dr. osnovali su u lipnju 1941. članovi Osvobodilne fronte Slovenije. Tal. je policija budno pratila razvoj NOP-a pa je krajem godine otkrila tršćansku i organizaciju na Puljštini, a 1942. liburnijsku i pazinsku. U vlaku su kraj Hrpelja 6.IX.1942. uhićeni Mijo Pikunić i Mario Špiler, koji su putovali u Trst na sastanak s članovima KPI. Nakon otkrivanja medulinske organizacije SKOJ-a zatvoreni su i osuđeni njezini članovi. Od sred. 1942. pokret dobiva čvršće organizacijske oblike: djeluju skupine suradnika i simpatizera, osnivaju se institucije NOP-a, organizacije KPH, → Saveza komunističke omladine Jugoslavije, → Ujedinjenoga saveza antifašističke omladine Hrvatske i → Antifašističkoga fronta žena. Već u travnju 1942. na Nanosu su osnovane dvije partiz. čete (Vipavska i Brkinska). Krajem kolovoza osnovana je u Gorskom kotaru I. istarska partizanska četa kao dio II. bataljuna II. primorsko-goranskog odreda, koji je bio u ovlasti V. operativne zone Glavnoga štaba Hrvatske. Već 3. IX. ona je ušla u Istru i izvela nekoliko oružanih akcija. Upornim polit. radom u NOP se uključuje i tal. stanovništvo. Tal. vlasti posebnim su vojnim mjerama (mobilizacijom sposobnoga stanovništva, podjelom vojnih obveznika na »allogene« i »non allogene«, zabranom korištenja voj. dopusta, utvrđivanjem rapallske granice, nasilnom mobilizacijom mlađih godišta), uhićenjima, osudama, progonstvima i sustavnim nadzorom nastojale suzbiti subverzivnu djelatnost i onemogućiti širenje partiz. pokreta iz Hrvatske i Slovenije na talijanski drž. teritorij. NOP ipak uspijeva djelovati i u otežanim okolnostima. U proljeće 1943. osnovano je u Karojbi Privremeno partijsko rukovodstvo za Istru (Josip Matas, sekretar). U kolovozu 1943. u Istri djeluje stotinjak narodnooslobodilačkih odbora s više od tisuću članova, osnovane su sve druge organizacije NOP-a, tiskaju se letci, proglasi i brošure, pokrenuta su glasila Glas Istre i Il Nostro Giornale, a do rujna 1943. oko 800 se Istrana uspjelo preko Rječine pridružiti snagama NOP-a.

Kapitulacijom Italije (9. IX. 1943) buknuo je opći ustanak. Razoružane su tal. postrojbe, osnovani su Operativni štab za Istru te I., II. i III. brigada i dva odreda. Pod oružjem se našlo oko 10000 Istrana. Partiz. su postrojbe kontrolirale cijeli poluotok osim Pule, Fažane, Brijuna, Vodnjana, Rijeke i Trsta. Polit. djelatnici NOP-a izašli su iz ilegalnosti i objavili nacionalnooslobodilački i državotvorni program. Vlast su preuzeli NOO-i, a u mjestima u kojima nije ustrojena vlast NOP-a Komiteti javnoga spasa (Comitati di Salute Pubblica). → Pazinskim odlukama (13. i 26. IX) Istra je ujedinjena s maticom domovinom, što je tada potvrdilo i → Zemaljsko antifašističko vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske, priznata su prava tal. manjine i izabran → Pokrajinski NOO za Istru.

Njemačka listopadska ofenziva novouspostavljenu je vlast i partiz. postrojbe prisilila na povlačenje. Više od 2000 boraca i isto toliko civila izgubilo je živote, uhićeno ih je više od 1200, a u logore odvedeno više od 400 osoba, zapaljeno je i razoreno nekoliko stotina stambenih i gosp. zgrada. NOP je nastavio djelovati i u uvjetima njem. okupacije i represije (npr. pokolji u Šajinima, Bokordićima, Maloj Gajani, Križu). Krajem listopada i poč. studenoga 1943. Operativni štab za Istru osniva 13 partiz. četa, svaku od nekoliko desetina boraca. Njihov se broj do kraja godine udvostručio, a aktivnost intenzivirala. Oživljen je rad NOO-a, u prosincu 1943. održano Prvo savjetovanje KPH za Istru u Brgudcu (10. XII), zatim i Oblasna konferencija KPH za Istru u Račicama (25.XII) te Oblasna konferencija SKOJ-a za Istru (29.XII). U prvim mjesecima 1944. osnivaju se nove partiz. čete, bataljuni i udarni bataljuni, a 1.IV. 1944. na Učki je održana I. oblasna konferencija Ujedinjeni savez antifašističke omladine Hrvatske (USAOH) za Istru i postrojena obnovljena → Prva istarska brigada »Vladimir Gortan«. U travnju su osnovani I. partizanski odred Učka, tal. bataljun »Pino Budicin« (4. IV. na stanciji Bembo kraj Bala) i II. puljski partiz. odred (15. IV. u Rudanima), a u lipnju 1944. II. istarska brigada. Postrojbe Operativnoga štaba za Istru činila su u srpnju 1944. 4864 vojnika, časnika i dočasnika. U kolovozu su u Čabru u Gorskom kotaru osnovane III. istarska brigada i → Četrdesettreća divizija (Istarska). Toga ljeta održana je 22–23. VII. i Oblasna konferencija Antifašističkog fronta žena (AFŽ) za Istru (u Gvozdu kraj Rašpora). Osnovane su organizacije Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte (JNOF) u kojima se kao konstitutivni čimbenik pojavljuje Privremeni odbor → Talijanske unije za Istru i Rijeku. Djeluju seoski, općinski, → kotarski, → okružni NOO-i te Oblasni NOO kao najviše predstavničko tijelo NOP-a Istre. NOO-i nadziru kretanje, skrbe o sigurnosti i prehrani boraca i civilnoga stanovništva, organiziraju žetvu i prikupljaju pomoć, a djeluju i u okupiranim gradovima. Članovi NOO-a i pripadnici NOP-a organiziraju učiteljske tečajeve i otvaraju škole na hrv. jeziku (prva 20. II. 1944. u Sv. Donatu kraj Buzeta). Uz oblasna glasila Glas Istre, Il Nostro Giornale, Istarski vjesnik i Vijesti umnožavaju se i druga glasila (pazinske, buzetske i puljske Vijesti, Pazinske vijesti, Nove vijesti, Hrvatski list, Porečki vjesnik i → La Nostra Lotta) te izdaju dnevne Radio vijesti. Umnožavaju se i oblasna glasila USAOH-a (Jedinstvo mladih i Noi Giovani) i AFŽ-a (Istranka i La Donna Istriana). Djeluje Oblasna kazališna družina »Otokar Keršovani«, kaz. družine okružnih NOO-a za Buzet i Pazin, te talijanska kazališna družina. Jačanju kult. djelatnosti NOP-a pridonijela je Oblasna konferencija kulturnih radnika Istre (15.VIII.1944).

Ljetni uspjesi zaustavljeni su u jesen 1944. kad njem. snage utvrđuju obalu i prostor Ćićarije pa je djelovanje tijela NOP-a otežano. Zbog snažnoga neprijateljskoga pritiska dolazi i do nove upravne podjele, prema kojoj se preustrojavaju organizacije i institucije NOP-a.

Ukinuti su okruzi Pazin i Buzet te osnovan novi okrug Poreč. U sastav okruga Pule ušli su otoci Cres i Lošinj. Partiz. postrojbe već su u kolovozu 1944. napustile Istru. U Gorski kotar povukli su se i pojedini dijelovi Oblasnoga NOO-a za Istru, Oblasni komitet KPH, Oblasni komitet SKOJ-a te Oblasni odbori USAOH-a i AFŽ-a. Okružni komiteti KPH i Okružni NOO neposredno vezani za određeni teritorij održavali su kontinuitet NOP-a. NOO-i kao revolucionarni organi vlasti djelovali su na području pod njem. okupacijom sve do kraja rata u ilegalnim uvjetima. U ožujku 1945. na otoku Olibu okupili su se članovi Oblasnoga NOO-a za Istru, kotarskih NOO-a i Okružnog i rajonskog NOO-a za Pulu, kako bi se pripremili za preuzimanje vlasti. Reorganizacijom su ustrojeni okruzi Rijeka i Pula, popunjen je administrativni aparat i osnovani novi odjeli. Krajem travnja snage JA s istarskim bataljunima započele su oslobađati Istru, u koju su se 27. IV. 1945. vratili članovi Oblasnoga NOO-a te počeli organizirati novu vlast. Pazin je oslobođen 7. V., a istoga dana predale su se njem. snage u Puli. U NOB-u su sudjelovala 28754 Istrana, od kojih je oko 5000 poginulo u borbama. Istrani su se borili i u pet → prekomorskih brigada, koje su iz Italije prešle u Jugoslaviju i sudjelovale u borbama za konačno oslobođenje. Bilo je oko 5800 civilnih žrtava, a u logore je odvedeno 21509 ljudi.

LIT.: Istra i Slovensko primorje, Beograd 1952; I. Brozina Slovan, Put prve istarske brigade »Vladimir Gortan«, Pula 1959; Priključenje Istre Federativnoj Državi Hrvatskoj u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji, Rijeka 1968; P. Strčić, Povijesna literatura o Istri u narodnooslobodilačkoj borbi, Časopis za suvremenu povijest, 1973, 3; Lj. Drndić, Oružje i sloboda Istre, 1941–1943, Zagreb–Pula 1978; D. Dukovski, Rat i mir istarski, Model povijesne prijelomnice (1943–1955), Pula 2001.

H. Buršić, D. Mandić, R.