suvremena likovna umjetnost

traži dalje ...

suvremena likovna umjetnost, umj. izraz u likovnosti ugl. druge pol. XX. st. (nakon II. svj. rata). U Istri je odlaskom većine umjetnika tal. kulturnoga kruga prekinut kontinuitet razvitka lik. izraza iz razdoblja moderne umjetnosti (prva pol. XX. st.). Hrv. su protagonisti toga prijelaza → A. Motika, → J. Smokvina, → V. Svečnjak, te Josip Crnobori, slikar (Banjole, 1907). Završio je Akademiju u Zagrebu, gdje je do 1945. živio i izlagao (1937). Sudjelovao je na Venecijanskom bijenalu 1942. Slika zagasitim tonovima krajolike Dalmacije i okolice Zagreba, mrtve prirode, aktove i portrete, spajajući tradiciju i postimpresionizam. Od 1946. živio je u Argentini, potom u New Yorku, a 1991. vratio se u Hrvatsku i živi u Zagrebu. U prvim desetljećima nakon II svj. rata u umjetnosti pretežno se stvara spomeničko kiparstvo, isprva u socrealističkoj maniri, a ubrzo potom slobodnim umjetničkim ostvarajima (Vanja Radauš, Kosta Angeli Radovani, Frano Kršinić i dr.). Dio tal. umjetnika nastavio je raditi nakon II. svj. rata u Italiji: → J. Ballarin, → R. Marsi i dr. Silvio Pletikos, slikar (Pula, 1921), radio je kao lik. pedagog u Istri, a od 1961. živi u Brazilu. U početku ekspresionist, poslije se približava kubizmu, a zatim ulazi u nadrealizam. Cesco Dessanti, slikar (Rovinj, 1926), diplomirao u Zagrebu, u Italiji živi od 1953. Crteži su mu ekspresionistički, figuralnog ishodišta. Samostalno je izlagao u Italiji te sudjelovao na mnogobrojnim kolektivnim izložbama. Izvan Istre djelovao je i → L. Žmak. Ivo Kalina, slikar (Zagreb, 1925 – Opatija, 1995), od 1963. živio u Opatiji. Bruno Mascarelli, slikar (Sarajevo, 1926), živi u Rovinju, osnivač je Rovinjske likovne kolonije → Grisia. Surađivao je s arhitektima u projektima hotelske arhitekture (Poreč, Opatija), slikar je angažiranog realizma, kasnije nadrealne transfiguracije. Slobodan Vuličević, slikar (Cetinje, 1927), živi i radi u Rovinju, a povremeno u Milanu. Jednostavnim, lirskim rukopisom slika motive koji postaju gotovo znak, koloristički zasićen gustim nanosima boje, jasnog odnosa podloge i oblika. U Istri je povremeno živio i radio → E. Murtić, koji se nadahnjivao motivima istar. krajolika i atmosfere. Dušan Džamonja odabrao je Vrsar kao mjesto boravka, gdje je osnovao i park svojih skulptura. U Istri se s. l. u. intenzivno razvijala od kraja 1950-ih i u 1960-ima, kada je akademsko obrazovanje stekao novi naraštaj istar. umjetnika, pretežito u Zagrebu, a poslije i u Veneciji i Milanu. Renato Percan, slikar (Trget kraj Labina, 1936), u svojim crtežima i grafikama polazi od organskih figuralnih elemenata gradeći ekspresivne maštovite forme. Bavi se ilustracijom i primijenjenom grafikom, a izlagao je u Hrvatskoj i Italiji. Quintino Bassani, slikar (Rogočani kraj Labina, 1928), u zrelom je razdoblju zaokupljen zavičajnim motivima istar. krajolika sažetih u geometrijski stilizirani sustav. Izlagao je u Hrvatskoj i Italiji. Mate Čvrljak, kipar (Konjevrat kraj Šibenika, 1934), živi u Labinu. Gualtiero Mocenni, kipar, slikar i grafičar (Pula, 1935), od 1956. živi u Italiji, radi slike i reljefe u kombiniranim tehnikama, a u skulpturi gradi prostorne kompozicije sastavljene od geometrijskih oblika (»Spomenik Puli«, 1979; »Zemlja – Voda – Zrak«, 1990). Josip Diminić, kipar i grafičar (Sveti Lovreč kraj Labina, 1937), radio je u Labinu, prof. je kiparstva na Filozofskom fakultetu u Rijeci (likovne umjetnosti). Razvija apstraktni izraz u skulpturi i crtežu, u ciklusima obojenih reljefa u drvu, te skulpturama u drvu, kamenu, bronci i obojenoj plastici. Izveo je mnogobrojne spomenike i parkovne skulpture u Istri i drugdje, a samostalno je izlagao u zemlji i inozemstvu. Suosnivač je istarskih lik. priredbi (→ Labinski atelieri, → Mediteranski kiparski simpozij, → Ars Histriae). Ivan Obrovac, slikar, kipar i grafičar (Smoljanci, 1937), radi i kao pedagog, te je 1974. u Smoljancima osnovao ljetnu lik. koloniju mladih. Izlagao je samostalno i skupno, u zemlji i inozemstvu. Karlo Paliska, slikar (Presika kraj Labina, 1938), slika subjektivističke kompozicije ekspresivne figuracije, zagasita i dramatičnoga kolorita, koje su odraz snažno proživljenih emocija i unutrašnje napetosti. Claudio Frank, slikar (Opatija, 1940), živi u Opatiji. Eugen Kokot, slikar (Labin, 1940), studirao je u Zagrebu, gdje radi i živi. Motive zavičajnoga krajolika unosi u apstraktne oblike, slikajući toplim bojama. Postiže i taktilne efekte, pod utjecajem restauracije slika i fresaka, čime se također bavi. Vera Kos-Paliska, slikarica (Zagreb, 1942), prof. je na Filozofskom fakultetu u Puli. Osim slikarstvom, bavi se scenografijom, kostimografijom, lutkarstvom i grafičkim oblikovanjem. Egidio Budicin, slikar (Rovinj, 1946). Živi i radi u Zagrebu, inspiriran istarskim kontekstom. Radi u području konzervacije kulturnih dobara (restaurator zidnih slika). Ljubomir de Karina (Rijeka, 1948), kipar, živi u Brseču. Goran Petercol, slikar (Pula, 1949), završio Akademiju u Zagrebu (R. Goldoni), gdje živi i radi. Bavi se istraživačkim slikarstvom, instalacijama, istraživanjem svjetla i sjene. Mirko Zrinšćak (Volosko, 1953), studirao na Accademia di Belle Arti u Veneciji, bavi se slikarstvom, instalacijama, a svojim radovima u drvu predstavljao je Hrvatsku 1995. na Venecijanskom bijenalu. Orlando Mohorović, slikar i konceptualni umjetnik (Labin, 1950), živi i radi u Rapcu, diplomirao je u Düsseldorfu na Kunstakademie. Heda Gärtner, grafičarka (Pula, 1952), živi u Puli. Fulvio Juričić, slikar (Pula, 1952), pod utjecajem akademizma okušao se u realizmu, iako je ostao vezan za apstraktno slikarstvo kojim često aludira na motive iz svojega okoliša. Vinko Šaina, slikar i grafičar (Pula, 1953), bavi se i dizajnom, zidnom dekoracijom, opremom slika i galerijskom djelatnošću. Obnovivši crkvu Gospe od Karmela, otvorio je u njoj galeriju Alvona, u kojoj prati suvremenu produkciju hrvatskih i stranih umjetnika. Zdravko Milić, slikar (Labin, 1953), studirao je u Veneciji, a usavršavao se u Parizu. Reducirane motive istar. krajolika svodi na simboličke strukture bliske geometrijskom, apstraktnom konceptu, poslije uključuje figuralne pojedinosti. Izdaje grafičke mape, realizira videoprograme. Aleksandar Garbin (Rovinj, 1955), diplomirao slikarstvo u Milanu 1988. Samostalno izlaže u zemlji i inozemstvu. Podjednako ga zanimaju emanacija i refleksija svjetlosti i njezin virtualni učinak na prostor, kao i operacije skupljanja, akumuliranja, odabiranja, imenovanja, razmjene, zauzimanja površine, radi sistematiziranja slike svijeta. Ksenija Mogin, slikarica (Rijeka, 1955), živi u Ičićima. Sanja Švrljuga, kiparica (Zagreb, 1959), radi slobodne maštovite asocijativne konstrukcije u koje ugrađuje odbačene predmete ili mozaik. Bojan Šumonja, slikar (Pula, 1960), studirao je i usavršavao se u Italiji (Venecija, Milano). Osim nadrealističkim slikarstvom jakih boja i snažnih oblika, bavi se grafikom i unutrašnjim uređenjem, izradbom namještaja, slikarstvom na tkaninama. Samostalno je izlagao u Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj. Eros Čakić, slikar (Pula, 1960), bavi se slikarstvom i pedagoškim radom, kiparstvom, grafikom i scenografijom, kao i organizacijom kulture. Samostalno je izlagao desetak puta u Puli, Veneciji, Rovinju, skupno dvadesetak puta u zemlji i inozemstvu. Marina Banić, slikarica (Pula, 1960), kao slikarsku podlogu rabi dijelove staroga namještaja, na koje živim bojama nanosi nadrealističke motive i prizore. Imala je mnogobrojne samostalne izložbe, te stotinjak skupnih nastupa. Đanino Božić (Pula, 1961), slika apstraktno-konceptualne krajolike u ulju, radi skultpure od drva i lima, instalacije i ambijente, a bavi se i ilustracijom te grafičkim oblikovanjem. Robert Pauletta, slikar (Pula, 1961), bavi se i pedagoškim radom, lik. kritikom i novinarstvom, a voditelj je Multimedijskog centra Luka u Puli (→ Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Istre). Siniša Majkus (Rijeka, 1962), radi sa čeličnim žicama, živi u Opatiji. Aleksandra Rotar, slikarica (Pazin, 1963), završila je Akademiju za primijenjenu umjetnost u Beču (slikarstvo, grafika, vizualno i medijsko oblikovanje). Bavi se i pedagoškim radom. Samostalno je izlagala u Pazinu, Beču, Zagrebu, Puli, a skupno još i u Padovi i Grazu. Melita Sorola-Staničić, slikarica (Rijeka, 1964), živi u Voloskom. Jasna Šikanja, grafičarka (Rijeka, 1964), živi u Lovranu i Rijeci. Hari Ivančić, slikar (Pazin, 1967), koristi se motivima istar. gradskih i izvangradskih krajolika na figuralan način, ali obogaćujući likovni instrumentarij spoznajama geometrijske apstrakcije, iskustvima informela, gestualnog i ekspresivnog slikarstva. Izlaže od 1989. Do sada je imao 17 samostalnih i 16 skupnih izložbi. Alen Floričić (Pula, 1968), bavi se slikarstvom i kiparstvom, pedagoškim radom, a od 1995. instalacijama, videoinstalacijama i ambijentima, te urbanim intervencijama. Izabran je da 2005. predstavlja Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu. Istražuje uspostavljanje veze između stvarnoga prostora u kojem se radovi izlažu i imaginarnoga vremena u videosnimci kako bi pokazao apsurd egzistencije u odnosu spram vremenskih i prostornih kategorija. Performansima u umjetnosti bave se Pino Ivančić, Marijan Sinožić Majo, Branko Gulin i dr. Robert Sošić (Pula, 1970), diplomirao je slikarstvo u Veneciji, živi i radi u Rovinju. Slijedeći zasade Duchampa, minimalizma i konceptualizma, izbjegava populističke olakšice i udvornost površnoj publici. Eugen Vodopivec-Borkovsky (Opatija, 1956), bavi se i pisanjem, grafičkim i web dizajnom, heraldikom i scenografijom. Od 1999. vodi Gradsku galeriju Fonticus u Grožnjanu. Vanja Popek (Pula, 1976), pripada najmlađem naraštaju, koristi se iskustvima apstraktnog ekspresionizma, art bruta, informela i siromašnoga slikarstva, afirmirajući slojeve materije na slici (naglašenu materičnost) kao vrlo osobno iskustvo slikanja. Mnogobrojne → likovne galerije znatno pridonose poznavanju umj. produkcije istarskih i drugih slikara (→ M. Cettina), kao i → likovne kolonije i druge redovite likovne priredbe (Labinski atelieri, Mediteranski kiparski simpozij, Ars Histriae, → ex tempore, → Rovinj Art Program, → Mundial fotofestival Rovinj i dr.). U arhitekturi su također ostvarena značajna djela (→ moderna arhitektura).

R.

ilustracija
8. S. Majkus, Bez naziva, 2001.
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 1. B. Mascareli, Vrtuljak, 1949.
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 1. E. Kokot, Put u Svetvinčenat, 1984
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 2. A. Garbin, G.F.P., 1990.
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 2. Q. Bassani, Istra XXX, 1979.
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 3. Đ. Božić, Reciklirana skulptura, 2000/01.
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 3. M. Brajnović, Bez naziva, 1966.
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 4. A. Floričić, Bez naziva, 2002.
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 4. J. Diminić, Dodiri
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 5. M. Zrinšćak, Guarde Vuko var, 1992.
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 5. P. Ivančić, Tuna fishing, 1985.
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 6. G. Mocenni, Spomenik Puli, 1979.
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 6. R. Pauletta, Rosophilia I–III, 1986.
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 7. G. Petercol, Negativ, 1996; 8. S. Majkus, Bez naziva, 2001.
ilustracija
SUVREMENA UMJETNOST – 7. S. Vuličević, Ulje na platnu, 1976.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

suvremena likovna umjetnost. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 8.2.2025. <https://istra.lzmk.hr/clanak/suvremena-likovna-umjetnost>.