kazalište

kazalište, zgrada namijenjena izvedbi scenskih djela, odn. ustanova koja se bavi kaz. djelatnosti. Postojanje kaz. zgrada u Istri može se pratiti od I.st., kada su u Puli postojala dva kazališta: tzv. malo rimsko kazalište, smješteno unutar grad. zidina, na jugoist. obroncima središnjega brežuljka (moglo je biti i rekonstrukcija starijega grad. kazališta iz I.st.pr.Kr.), i tzv. veliko rimsko kazalište (Theatrum Iulii), izgrađeno na sjev. obroncima brežuljka Zaro. Oba su bila slične veličine (malo za 5000–8000 gledatelja, veliko za 10-ak tisuća), što se vidi iz odnosa veličine orkestra i proscenija. Što se tiče lokacije i orijentacije, ali i proporcija, veliko je k. izgrađeno potpuno sukladno Vitruvijevu učenju, dok malo k. ima određene lokacijske posebnosti koje odudaraju od tih pravila, pa se stoga smatra nešto starijim. Veliko je k. često spominjano u pov. vrelima i često proučavano (S. Serlio, G. R. Carli, M. Malipiero, A. De Ville, L.-F. Cassas, A. Gnirs, B. Benussi i dr.). Podatci o srednjovj. kazalištima su oskudni. U kasnom sr. vijeku (od XIV.st.) javni gradski trgovi i dvorišta u kaštelima služili su povremeno i za predstave, a određene vrste javnih glazbeno-scenskih priredaba održavale su se i u grad. vijećnicama (npr. u prizemlju pulske gradske palače) te u fonticima.

Novija povijest kazališta u Istri vezana je za koparske akademije, koje su u svojim programima imale i kaz. predstave. Prva poznata je Compagnia della Calza, koja je djelovala od 1478. s kazalištem u centru grada, na Belvederu (danas Verdijeva ulica), gdje se još uvijek nalazi zgrada gradskoga kazališta. Među različitim → akademijama najviše se zgradom kazališta, renoviranoga 1647 (vlasništvo obitelji Gravisi) koristila Accademia dei Risorti, koja je s prekidima djelovala 1646–1807.

Suvremena povijest kazališta u Istri počinje s rekonstrukcijom ostataka staroga fontika u Labinu u prvoj pol. XIX.st., koji postaje kazalište Teatro Borzatti de Loewenstern (od 1859. sa stalnom dramskom i glazb. sekcijom), te s otvorenjem prve kaz. zgrade u Puli 26.XII.1854 (→ Teatro nuovo). K. je izgrađeno donacijom poduzetnika → P. Ciscuttija, između Danteova trga i Ulice Sergijevaca, na mjestu nekadašnjega samostana, izgorjelog 1851. U Rovinju se 1865. uređuje prvi prostor u funkciji kazališta u zgradi podignutoj 1854., poznatoj pod nazivom Rubineum; kazalište od 1928. nosi naziv Gandusio, po Antoniju Gandusiju, glumcu rođenom u Rovinju. U Puli 1879–80. P. Ciscutti, prema projektu arhitekta R. Berlama, gradi novo kazalište (→ Politeama Ciscutti), službeno otvoreno 1881. i poslije tri puta rekonstruirano (1918., 1956., 1989). Djelatnost je započelo opernom sezonom (La Traviata i Rigoletto G. Verdija). U razdoblju do 1947. više je puta zatvarano te je promijenilo tridesetak vlasnika i suvlasnika. U njemu su se izvodile opere, operete, varijetei, koncerti, ali i filmske predstave (1931. prvi zvučni film), plesne večeri, pokladne zabave, novogodišnji dočeci, te boksački, mačevalački i hrvački susreti. Tijekom I. svj. rata kazalištem je upravljao Crveni križ, koji je organizirao dobrotvorne predstave za siročad, ratne udovice, ranjenike i vojnike. U Poreču je nova zgrada kazališta Verdi otvorena 10.XII.1887. U Piranu je 27.III.1910. otvoreno općinsko kazalište Giuseppe Tartini, djelo arhitekata G. Grassija i G. Zammattija. U Pazinu je zgrada kazališta Teatro Sociale otvorena 1912., ali su se scenske predstave izvodile i prije toga u Narodnome domu, izgrađenom 1905. U Vodnjanu je 1892. izgrađeno malo kazalište Società filodrammatica Tersicore, iako su se već od 1859. za blagdan sv. Martina u nekadašnjem fontiku (Sala della Zonca) održavale prigodne svečanosti. U Umagu je 1898. u prizemlju hotela Leon d’oro (vlasništvo obitelji Coslovich) u secesijskom duhu uređena manja kaz. dvorana za stotinjak posjetitelja. Za povremene dramske i glazb. predstave služile su dvorana u Posujilnici u Puli (1905) i dvorana Apollo, podignuta u drugoj pol. XIX.st.

Između dvaju svj. ratova nisu građene nove kaz. zgrade, a nakon II. svj. rata podignut je niz višenamjenskih kult. zdanja (nar. domova, domova kulture) s odgovarajućom scenskom opremom. U Rijeci je 1946. osnovano → Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, u čijem je sastavu i Talijanska drama (→ Dramma Italiano), u Rovinju 1949. djeluje → Teatro del Popolo, u Bujama 1954–56. → Narodno kazalište »Otokar Keršovani«. U Puli je 22.I.1949. izvedbom Držićeva Dunda Maroja otvoreno Narodno kazalište (bivši Politeama Ciscutti), koje poslije djeluje kao → Istarsko narodno kazalište. U Puli je 1957. izgrađeno i dječje kazalište (Pionirski dom »Slavko Grubiša«) u Radićevoj ulici, na mjestu starije zgrade. U Kopru je nakon višegodišnjega zastoja 1949. otvoreno obnovljeno kazalište. U njemu 1951–54. djeluju poluprofesionalna kazališta Ljudsko gledališče Koper i Teatro del Popolo Capodistria, a 1954–58. profesionalno → Gledališče Slovenskega primorja. U zgradi, u kojoj se još danas prepoznaje arhitektonska struktura mlet. Kazališta, od 2001. djeluje slov. Profesionalno Gledališče Koper – Teatro Capodistria.

B. Nefat, G. Orbanich, D. Krmac