Saint-germainski ugovor

Saint-germainski ugovor, ugovor između Republike Austrije i zemalja pobjednica u I. svj. ratu (Velika Britanija, Francuska, Italija, SAD, Japan i dr.), potpisan 10. IX. 1919. u Saint-Germain--En-Layeu kraj Pariza. Pripadao je nizu mirovnih sporazuma potpisanih tijekom Pariške mirovne konferencije (I. 1919 – I. 1920), na kojoj se rješavalo i pitanje teritorijalne pripadnosti Istre nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije (→ Wilsonova crta). Krajem → I. svj. rata Istru je okupirala Kraljevina Italija, ali su pravo na nju polagale i novonastale države – kratkotrajna Država Slovenaca, Hrvata i Srba (→ Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba), a potom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ugovorom se Austrija u korist Kraljevine SHS odrekla velikoga dijela teritorija koji je pripadao austr. polovici Monarhije (dio Koruške, južna Štajerska, Kranjska, Dalmacija, Bosna i Hercegovina). Za sporni dio Koruške bio je predviđen plebiscit koji je za Kraljevinu SHS završio nepovoljno, dok je nastavljena diplomatska borba za područja koja su saveznici obećali Italiji → Londonskim ugovorom. Pregovori o Jadranskom pitanju prekidani su u više navrata, a nastavljeni su i nakon što je konferencija 21. I. 1920. zaključila zasjedanje (→ Rapallski ugovor). U državnopravnom smislu Saint-Germainskim ugovorom okončana je u Istri vladavina dinastije → Habsburgovaca, kojoj su pojedini dijelovi Istre pripadali još od druge pol. XIV. st.

LIT.: B. Krizman, Mirovni ugovori poslije Prvog svjetskog rata. Iz istorije Jugoslavije 1918–1945, Zbornik predavanja, Beograd 1958; B. Kojić, Rijeka i podjela austrougarske trgovačke mornarice, Jadranski zbornik, 1958; B. Krizman, Vanjska politika Jugoslavenske države 1918–1941, Zagreb 1975.

G. Kešac