arhitektura

arhitektura (lat. architectura, grč. ἀρχιτέκτων: graditelj), umijeće organiziranja i konstituiranja prostora, pri čem se uspostavljaju prostorni odnosi između unutrašnjosti i vanjštine građevine, bliže i dalje okolice, te odnosi u sustavu organiziranja naselja. Širi pojam arhitektonskog djelovanja obuhvaća → urbanizam, perivojnu umjetnost, unutarnje uređenje prostora te sve prostorne zahvate u okolišu.

Arhitektura prapov. razdoblja u Istri počinje unutar ilir. etničkoga korpusa tijekom II. tisućljeća nastankom utvrđenih → gradina, od kojih je najpoznatiji → Nezakcij. U ant. doba Istra je najprije pripadala Iliriku, od Augusta Italiji (X regio Italiae), a romanizacija je stvorila mnogobrojne arhit. spomenike poslije Augustova doba (→ antika), kako u gradu (Pola, Parentium), tako i na izvangradskim područjima (→ villa rustica), od kojih su najpoznatije one na Brijunima i u Barbarigi. U velikim se gradovima (Pula, Poreč) u kasnoj antici počinju graditi crkve bazilikalnoga tipa, što će lokalnu graditeljsku praksu vezivati uz sjev. Italiju i alpsko područje, s ishodištem u pretkonstantinskim kućnim oratorijima (→ ranokršćanska umjetnost). Pod utjecajem bliskoistočne i helenističko-rimske umjetnosti već od IV. st. u Istri se razvija umjetnost obilježena vjerskom simbolikom i postojanošću ikonografskih shema. Iz prvoga doba toga stila očuvani su važni spomenici poput sv. Marije Formoze u Puli, a sklop → Eufrazijane u Poreču po očuvanosti i vrijednosti arhitekture ubraja se među najistaknutije spomenike te umjetnosti na Zapadu (→ bizantska umjetnost). Franačko osvajanje Istre (788) znači prekid biz. umj. tradicija; u IX. st. javlja se specifičan oblik crkv. zdanja jednostavnoga, zatvorenog pravokutnika u tlocrtu, kod kojeg je posebna apsidna konstrukcija ostvarena unutar crkv. prostora, ispred ist. zida (→ predromanika). Mnogobrojni su takvi primjeri, većinom na izvangradskom području i u manjim mjestima. Na prijelazu tisućljeća, osobito djelovanjem benediktinaca, istar. prostor zahvaća zamah gradogradnje, a uz crkve (Vrsar, Sv. Mihovil nad Limskim zaljevom, Dvigrad, Kanfanar) i katedrale (Novigrad) karakteristične su građevine utvrde i komunalna sjedišta – gradske lože (Poreč, Motovun). Podižu se i stambene kuće (desetak u Poreču), gotovo prema jedinstvenome tipu, kod kojih je vanjština kuće podređena unutrašnjemu rasporedu (→ romanika). Arhitektonsku baštinu razvijenoga srednjega vijeka u Istri obilježuju umj. Strujanja sjevera i juga upletena u rast ruralnih i urbanih središta(→ gotika). Ponekad na takvim graničnim područjima nastaju zanimljivi umj. Oblici na kojima se isprepleću dvije inačice, kontinentalna i venecijanska (sv. Marija kraj Čepića). Osobitu liniju graditeljskog izraza razvijaju prosjački redovi, o čem svjedoče franjevačke crkve u Puli, Poreču i Rovinju. U drugoj pol. XV. St. Podižu se zdanja na kojima se pojavljuju renesansni i gotički oblici (kuće u Poreču i Puli), istodobno se grade utvrde venecijanskoga tipa (Poreč), a trolisno oblikovano pročelje jednobrodne župne crkve Navještenja Marijina u Savičenti govori o udomaćenju onodobne arhitekture u Istri (→ renesansa). U crkvenoj se arhitekturi XVII. St. Mnoga starija zdanja barokiziraju (župna crkva u Pazinu, pročelje katedrale u Puli). U duhu kasnoga palladijanizma niču važne crkv. Građevine, župne crkve sv. Eufemije u Rovinju, sv. Blaža u Vodnjanu i dr. U istom stilu podižu se kuće i vile (vila u Svetom Ivanu kraj Baderne). U dijelu Istre pod austr. Upravom sakralne i svjetovne zgrade podizane su pod srednjoeur. Utjecajima (→ barok). S polit. Promjenama nakon Bečkoga kongresa (1815) hrv. Su se zemlje na poč. XIX. St. Našle u jednoj državi (Austriji), no unatoč tomu, tragovi regionalizama u umjetnosti još će potrajati. Sve do potkraj XIX. St. Živi kasnobarokna tradicija, koja se često prožima s klasicizmom i bidermajerom (Poreč, Kastav). Naglim širenjem gradova i industrijalizacijom dolazi sve više do pojave → industrijske arhitekture (Pula, Rovinj). Dok domaći graditelji uglavnom podmiruju potrebe privatnih naručitelja, za istaknute građevine koje se podižu javnim sredstvima pozivaju se strani graditelji. Kao i drugdje u Europi, tada se gradi u slobodnim historicističkim oblicima (→ historicizam). Kao novi oblik narudžbe javlja se potkraj XIX. St. I → hotelska arhitektura, hoteli (Lovran). Na prijelazu stoljeća historijske stilove smjenjuje → secesija (Pula). Prijelomna pojava u umj. Životu na prijelazu u XX. St. Bila je pobuna mladih arhitekata, koji, poneseni liberalnim eur. Idejama odbacuju autoritet tradicije i zahtijevaju stvaralačku slobodu i pravo na individualnu umjetničku praksu; ta je pojava kulminirala u pokretu nazvanom moderna, iz kojega je nastala → moderna arhitektura.

J. Bilić