narodnooslobodilački pokret (NOP)
traži dalje ...narodnooslobodilački pokret (NOP), antifašistički pokret pod vodstvom KP osnovan radi oslobođenja od okupatorskih snaga u II. svj. ratu te ujedinjenja u novu jugosl. zajednicu. Istra se spominje već u prvim proglasima KP Hrvatske u travnju 1941., no kako je bila sastavni dio talijanskoga drž. teritorija, pokret se razvijao u složenim vojnim i polit. uvjetima. U Istri je NOP bio nastavak tradicije → antifašizma, koji je opstao unatoč represivnim mjerama tal. vlasti (Specijalni sud za zaštitu države osudio je 1926–43. na zatvor ili progonstvo 692 istar. antifašista). U borbi protiv fašizma i za nac. prava isticali su se narodnjaci, sljedbenici preporodnoga pokreta i mnogi svećenici te članovi KPI. Kako su se ciljevi NOP-a Hrvatske i Slovenije podudarali s težnjama većinskoga hrv. i slov. stanovništva Istre, po izbijanju → Drugoga svjetskoga rata u Jugoslaviji članovi KPH i KPS počinju djelovati na istar. prostoru na kojem nisu imali ni članova ni organizacije. U pomoć su pristigli i istar. emigranti, koje je okupacija zatekla u različitim dijelovima Kraljevine Jugoslavije. Polagali su temelje otpora, okupljali stanovništvo i pripremali ga za oružanu borbu. Stvarajući ilegalne punktove i organizacije članovi KPH nailazili su na potporu većinskoga pučanstva – narodnjački orijentirana hrv. seljaštva te manjega broja radnika. Obje su grupacije prihvatile opću platformu NOP-a za nac. i soc. oslobođenje. S druge strane, čelnici ilegalne KP Italije (→ Partito Comunista d’Italia) u Istri su se u početnoj fazi otvoreno suprotstavili pokretu koji je dolazio iz Hrvatske i Slovenije. Prijepori o oružanoj borbi, nacionalizmu i internacionalizmu poslije su prevladani te od poč. 1942., a pogotovo od rujna 1943., tal. antifašisti masovnije pristupaju hrv. i slov. partizanskim snagama. Znatnu je pomoć hrv. antifašistima u takvim okolnostima u Istri pružio Okružni komitet KPH za Hrvatsko primorje. Već prvi letak, objavljen u srpnju 1941. u Sušaku pod naslovom U borbu, podijeljen je ne samo u Sušaku i Primorju već i u Rijeci i dijelu Istre. Bio je to prvi pisani poziv na borbu koji se čitao u Istri. Organizaciju NOP-a u Medulinu, Prodolu i dr. osnovali su u lipnju 1941. članovi Osvobodilne fronte Slovenije. Tal. je policija budno pratila razvoj NOP-a pa je krajem godine otkrila tršćansku i organizaciju na Puljštini, a 1942. liburnijsku i pazinsku. U vlaku su kraj Hrpelja 6.IX.1942. uhićeni Mijo Pikunić i Mario Špiler, koji su putovali u Trst na sastanak s članovima KPI. Nakon otkrivanja medulinske organizacije SKOJ-a zatvoreni su i osuđeni njezini članovi. Od sred. 1942. pokret dobiva čvršće organizacijske oblike: djeluju skupine suradnika i simpatizera, osnivaju se institucije NOP-a, organizacije KPH, → Saveza komunističke omladine Jugoslavije, → Ujedinjenoga saveza antifašističke omladine Hrvatske i → Antifašističkoga fronta žena. Već u travnju 1942. na Nanosu su osnovane dvije partiz. čete (Vipavska i Brkinska). Krajem kolovoza osnovana je u Gorskom kotaru I. istarska partizanska četa kao dio II. bataljuna II. primorsko-goranskog odreda, koji je bio u ovlasti V. operativne zone Glavnoga štaba Hrvatske. Već 3. IX. ona je ušla u Istru i izvela nekoliko oružanih akcija. Upornim polit. radom u NOP se uključuje i tal. stanovništvo. Tal. vlasti posebnim su vojnim mjerama (mobilizacijom sposobnoga stanovništva, podjelom vojnih obveznika na »allogene« i »non allogene«, zabranom korištenja voj. dopusta, utvrđivanjem rapallske granice, nasilnom mobilizacijom mlađih godišta), uhićenjima, osudama, progonstvima i sustavnim nadzorom nastojale suzbiti subverzivnu djelatnost i onemogućiti širenje partiz. pokreta iz Hrvatske i Slovenije na talijanski drž. teritorij. NOP ipak uspijeva djelovati i u otežanim okolnostima. U proljeće 1943. osnovano je u Karojbi Privremeno partijsko rukovodstvo za Istru (Josip Matas, sekretar). U kolovozu 1943. u Istri djeluje stotinjak narodnooslobodilačkih odbora s više od tisuću članova, osnovane su sve druge organizacije NOP-a, tiskaju se letci, proglasi i brošure, pokrenuta su glasila Glas Istre i Il Nostro Giornale, a do rujna 1943. oko 800 se Istrana uspjelo preko Rječine pridružiti snagama NOP-a.
Kapitulacijom Italije (9. IX. 1943) buknuo je opći ustanak. Razoružane su tal. postrojbe, osnovani su Operativni štab za Istru te I., II. i III. brigada i dva odreda. Pod oružjem se našlo oko 10000 Istrana. Partiz. su postrojbe kontrolirale cijeli poluotok osim Pule, Fažane, Brijuna, Vodnjana, Rijeke i Trsta. Polit. djelatnici NOP-a izašli su iz ilegalnosti i objavili nacionalnooslobodilački i državotvorni program. Vlast su preuzeli NOO-i, a u mjestima u kojima nije ustrojena vlast NOP-a Komiteti javnoga spasa (Comitati di Salute Pubblica). → Pazinskim odlukama (13. i 26. IX) Istra je ujedinjena s maticom domovinom, što je tada potvrdilo i → Zemaljsko antifašističko vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske, priznata su prava tal. manjine i izabran → Pokrajinski NOO za Istru.
Njemačka listopadska ofenziva novouspostavljenu je vlast i partiz. postrojbe prisilila na povlačenje. Više od 2000 boraca i isto toliko civila izgubilo je živote, uhićeno ih je više od 1200, a u logore odvedeno više od 400 osoba, zapaljeno je i razoreno nekoliko stotina stambenih i gosp. zgrada. NOP je nastavio djelovati i u uvjetima njem. okupacije i represije (npr. pokolji u Šajinima, Bokordićima, Maloj Gajani, Križu). Krajem listopada i poč. studenoga 1943. Operativni štab za Istru osniva 13 partiz. četa, svaku od nekoliko desetina boraca. Njihov se broj do kraja godine udvostručio, a aktivnost intenzivirala. Oživljen je rad NOO-a, u prosincu 1943. održano Prvo savjetovanje KPH za Istru u Brgudcu (10. XII), zatim i Oblasna konferencija KPH za Istru u Račicama (25.XII) te Oblasna konferencija SKOJ-a za Istru (29.XII). U prvim mjesecima 1944. osnivaju se nove partiz. čete, bataljuni i udarni bataljuni, a 1.IV. 1944. na Učki je održana I. oblasna konferencija Ujedinjeni savez antifašističke omladine Hrvatske (USAOH) za Istru i postrojena obnovljena → Prva istarska brigada »Vladimir Gortan«. U travnju su osnovani I. partizanski odred Učka, tal. bataljun »Pino Budicin« (4. IV. na stanciji Bembo kraj Bala) i II. puljski partiz. odred (15. IV. u Rudanima), a u lipnju 1944. II. istarska brigada. Postrojbe Operativnoga štaba za Istru činila su u srpnju 1944. 4864 vojnika, časnika i dočasnika. U kolovozu su u Čabru u Gorskom kotaru osnovane III. istarska brigada i → Četrdesettreća divizija (Istarska). Toga ljeta održana je 22–23. VII. i Oblasna konferencija Antifašističkog fronta žena (AFŽ) za Istru (u Gvozdu kraj Rašpora). Osnovane su organizacije Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte (JNOF) u kojima se kao konstitutivni čimbenik pojavljuje Privremeni odbor → Talijanske unije za Istru i Rijeku. Djeluju seoski, općinski, → kotarski, → okružni NOO-i te Oblasni NOO kao najviše predstavničko tijelo NOP-a Istre. NOO-i nadziru kretanje, skrbe o sigurnosti i prehrani boraca i civilnoga stanovništva, organiziraju žetvu i prikupljaju pomoć, a djeluju i u okupiranim gradovima. Članovi NOO-a i pripadnici NOP-a organiziraju učiteljske tečajeve i otvaraju škole na hrv. jeziku (prva 20. II. 1944. u Sv. Donatu kraj Buzeta). Uz oblasna glasila Glas Istre, Il Nostro Giornale, Istarski vjesnik i Vijesti umnožavaju se i druga glasila (pazinske, buzetske i puljske Vijesti, Pazinske vijesti, Nove vijesti, Hrvatski list, Porečki vjesnik i → La Nostra Lotta) te izdaju dnevne Radio vijesti. Umnožavaju se i oblasna glasila USAOH-a (Jedinstvo mladih i Noi Giovani) i AFŽ-a (Istranka i La Donna Istriana). Djeluje Oblasna kazališna družina »Otokar Keršovani«, kaz. družine okružnih NOO-a za Buzet i Pazin, te talijanska kazališna družina. Jačanju kult. djelatnosti NOP-a pridonijela je Oblasna konferencija kulturnih radnika Istre (15.VIII.1944).
Ljetni uspjesi zaustavljeni su u jesen 1944. kad njem. snage utvrđuju obalu i prostor Ćićarije pa je djelovanje tijela NOP-a otežano. Zbog snažnoga neprijateljskoga pritiska dolazi i do nove upravne podjele, prema kojoj se preustrojavaju organizacije i institucije NOP-a.
Ukinuti su okruzi Pazin i Buzet te osnovan novi okrug Poreč. U sastav okruga Pule ušli su otoci Cres i Lošinj. Partiz. postrojbe već su u kolovozu 1944. napustile Istru. U Gorski kotar povukli su se i pojedini dijelovi Oblasnoga NOO-a za Istru, Oblasni komitet KPH, Oblasni komitet SKOJ-a te Oblasni odbori USAOH-a i AFŽ-a. Okružni komiteti KPH i Okružni NOO neposredno vezani za određeni teritorij održavali su kontinuitet NOP-a. NOO-i kao revolucionarni organi vlasti djelovali su na području pod njem. okupacijom sve do kraja rata u ilegalnim uvjetima. U ožujku 1945. na otoku Olibu okupili su se članovi Oblasnoga NOO-a za Istru, kotarskih NOO-a i Okružnog i rajonskog NOO-a za Pulu, kako bi se pripremili za preuzimanje vlasti. Reorganizacijom su ustrojeni okruzi Rijeka i Pula, popunjen je administrativni aparat i osnovani novi odjeli. Krajem travnja snage JA s istarskim bataljunima započele su oslobađati Istru, u koju su se 27. IV. 1945. vratili članovi Oblasnoga NOO-a te počeli organizirati novu vlast. Pazin je oslobođen 7. V., a istoga dana predale su se njem. snage u Puli. U NOB-u su sudjelovala 28754 Istrana, od kojih je oko 5000 poginulo u borbama. Istrani su se borili i u pet → prekomorskih brigada, koje su iz Italije prešle u Jugoslaviju i sudjelovale u borbama za konačno oslobođenje. Bilo je oko 5800 civilnih žrtava, a u logore je odvedeno 21509 ljudi.
LIT.: Istra i Slovensko primorje, Beograd 1952; I. Brozina Slovan, Put prve istarske brigade »Vladimir Gortan«, Pula 1959; Priključenje Istre Federativnoj Državi Hrvatskoj u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji, Rijeka 1968; P. Strčić, Povijesna literatura o Istri u narodnooslobodilačkoj borbi, Časopis za suvremenu povijest, 1973, 3; Lj. Drndić, Oružje i sloboda Istre, 1941–1943, Zagreb–Pula 1978; D. Dukovski, Rat i mir istarski, Model povijesne prijelomnice (1943–1955), Pula 2001.
H. Buršić, D. Mandić, R.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.
narodnooslobodilački pokret (NOP). Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 13.10.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/1864>.