Krk

Krk, otok u Kvarnerskom zaljevu, površine 406,27km² (dug 38km, širok do 20km). Sa 17860st. (2001), tj. s prosječnom gustoćom naseljenosti od 44st./km² najnaseljeniji je otok Jadranskoga mora. Svojim sjev. krajem leži uz kopno Hrvatskoga primorja između Kraljevice i Jadranova, gdje je mostom spojen s kopnom preko otočića Svetoga Marka. Sjeverozap. obala okrenuta je Riječkom zaljevu, a južna Srednjim vratima (prolaz između Krka i Cresa) i Kvarneriću. Ist. obala odvojena je od kopna Vinodolskim kanalom. Najveća su naselja Krk (3364st., 2001), Omišalj (1790st., 2001) i Punat (1784st., 2001). Suženje Vrbnik–Punat dijeli ga u dva dijela, sjev. i južni. Sjev. dio otoka relativno je ravan i nisko položen (najveća uzvisina 327m), gusto pošumljen sredozemnom vegetacijom i s nešto plodne površine. Tu je najveća gustoća naseljenosti, kako na obali (Omišalj, Njivice, Malinska, Glavotok na zap. obali, Vrbnik na istočnoj), tako i u unutrašnjosti kopna oko kraških polja (Dobrinj, Polje, Kras, Gostinjac, Risika, Garica, Rasopasno, Gabonjin). Tradicionalno gospodarstvo temelji se na poljodjelstvu, lovu divljači i stočarstvu sredozemnoga tipa (masline, voćarstvo, vinogradarstvo, žitarice i sitno povrtlarstvo; ovčarstvo i kozarstvo) te ribarstvu u obalnim naseljima. Danas je nositelj gospodarstva turizam, pogotovo poslije izgradnje cestovnoga mosta i zračne luke kraj Omišlja (s poletno-sletnom stazom za putničke zrakoplove). U Omišlju je u novije doba izgrađena petrokemijska (naftna) ind. s tankerskom lukom i naftnim terminalom. Njivice i Malinska s okolnim zaseocima (Sv. Vid, Kremenić, Bogović, Oštrobradić, Dubašnica, Vantačić) razvijaju turizam. Na sr. dijelu otoka su Krk i Punat, u kojima je glavna djelatnost sezonski turizam. U Puntarskoj dragi jedna je od najstarijih i najvećih turist. luka (marina) na Jadranu. Južni dio otoka čini Baška dolina, omeđena visokim stjenovitim brdima s obiju strana (najveća uzvisina otoka je Obzova, 569m, iznad Drage Bašćanske). Bašćansko je područje plodna i vlažna dolina, s naseljima Draga Bašćanska (276st., 2001), Baška Draga i Jurandvor (260st., 2001), Batomalj (117st., 2001) i na obali najveće naselje, Baška (901st., 2001). Na kraju prapovijesti je naseljen Liburnima, koji su živjeli u dvije polit. i etničke cjeline (Curici i Fertinati). Rimljani su im na kraju I.st.pr.Kr. i poč. I.st. dali građansko pravo, a Curicum i Fulfinum postali su rim. gradići (municipiji). U ranom sr. vijeku u sklopu je biz. Dalmacije, te ga rano naseljavaju Hrvati. Od druge pol. IX.st. plaća tribut hrv. državi, a u XI.st. već je sastavnim dijelom hrv. države (Bašćanska ploča). Otok je u razvijenom i kasnom sr. vijeku postao jednim od najvažnijih središta hrv. → glagoljaštva. Venecija je Dujmu → Frankopanu poč. XII.st. dala u zakup krčko kneštvo, a obitelj zatim vlada otokom do 1480., kad je priključen mlet. Dalmaciji. Krajem XVIII.st. K. je po propasti Venecije, nakon kratkotrajne franc. vlasti, odlukom Bečkoga kongresa 1815. pripao Austriji. Bio je dijelom → Austrijskoga primorja zajedno s Istrom, Cresom i Lošinjom, tako da je povijest otoka čvrsto isprepletena s istar. poviješću. U kulturnome smislu K. i Istru vezuju čak. narječje i u pučkoj glazbi → istarska ljestvica. Posebno je intenzivan bio utjecaj krčkih intelektualaca, svećenika narodnjaka u istarsko-kvarnerskom → hrvatskom narodnom preporodu u drugoj pol. XIX.st. Krčki biskup bio je virilnim članom → Istarskoga sabora. Najpoznatiji je bio → A. Mahnić, zaslužan i za financ. potporu izgradnji Đačkoga doma u Pazinu. I mnogi drugi krčki svećenici, ali i svjetovnjaci, djelovali su u proporodnom pokretu na političkoj, duhovnoj i knjiž. sceni, npr. Franjo Josip Volarić (1805–77), → D. Vitezić, Ivan Barbalić (1842–1920), dr. Fran Volarić (1851–1908), Anton Antončić (1864–1924), Fran Volarić (1865–1949), Bone Zec (1868–1954), → V. Premuda, → J. A. Kraljić i dr. Nakon I.svj. rata K. je → Rapallskim ugovorom pripao Jugoslaviji, tako da se nakratko prekidaju političke veze s Istrom, koja je istim ugovorom pripala Italiji.

R.