Jugoslavija

traži dalje ...

Jugoslavija, državna zajednica Južnih Slavena u XX.st. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (tzv. prva J.) nastala je 1.XII.1918. ujedinjavanjem najvećega dijela južnosl. zemalja bivše Austro-Ugarske (→ Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba) sa Srbijom i Crnom Gorom u novu državu sa srp. dinastijom Karađorđevića na čelu. Država je 3.X.1929. promijenila naziv u Kraljevina Jugoslavija. Iako ju je u listopadu 1918. Narodno vijeće smatralo dijelom Države Slovenaca, Hrvata i Srba, Istra zbog tal. okupacije i aneksije nije ušla u sastav prve Jugoslavije (→ Rapallski ugovor). Zbog postupaka tal. vlasti nekoliko je desetina tisuća istar. Hrvata između dvaju svjetskih ratova legalno ili ilegalno emigriralo u Kraljevinu Jugoslaviju. Razmješteni su po cijeloj zemlji, a najviše ih se zadržalo u Zagrebu (→ Savez jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine). Kraljevinu Jugoslaviju okupirale su u travnju 1941. snage Trećega Reicha i država saveznica te ona prestaje postojati. Njezin teritorij pripao je okolnim državama te Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i Srbiji. Tzv. druga J. proglašena je 29.XI.1943 (→ Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije), kad su potvrđene → Pazinske odluke i odluke ZAVNOH-a o pripojenju Istre. Država se krajem rata zvala Demokratska Federativna Jugoslavija, od 29.XI.1945. Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a od 7.IV.1963. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Dugogodišnji predsjednik bio je → J. Broz -Tito. Krajem II.svj. rata (→ Narodnooslobodilački pokret) Jugoslavenska je armija oslobodila Istru i Slovensko primorje, a slijedila je diplomatska borba za nove državne granice. Privremeno narodno predstavništvo DFJ izglasalo je 26.VIII.1945. rezoluciju u kojoj se zahtijeva priključenje Slovenskoga primorja, Beneške Slovenije, Trsta, Istre, Rijeke, Zadra te otoka Lastova i Palagruže Jugoslaviji. Zahtjevi su se temeljili na načelu narodnosti i prava samoodređenja naroda. Međutim, Savjet ministara vanjskih poslova u Londonu donio je 19.IX.1945. odluku o granici između Italije i Jugoslavije. Međusaveznička komisija za razgraničenje trebala je boraviti u Istri 15–24.III.1946. Odmah po dolasku predan joj je Memorandum Oblasnog NOO-a za Istru, u kojemu je opisana cjelokupna povijest Istre i istar. Hrvata i kojim se dokazuje njezino hrvatstvo (→ Cadastre National de l’Istrie). Ugovorom o miru s Italijom (→ Pariški mirovni ugovori) Istra je 1947. podijeljena: sjeverozap. dio od Novigrada prema sjeveru predan je → Slobodnom Teritoriju Trsta, a ostali dio Istre pripao je Jugoslaviji. Nakon potpisivanja → Londonskoga memoranduma i ukidanja STT-a, obavljeno je prema Rješenju Saveznog izvršnog vijeća FNRJ od 7.X.1954. razgraničenje pojedinih istar. kotara između NR Slovenije i NR Hrvatske (Hrvatska je manji dio Bujštine ustupila 1955). Problem pograničnih teritorija i odnosa između Italije i Jugoslavije riješen je tek → Osimskim sporazumima. Raspadom SFRJ 1991. došlo je do nesporazuma između Slovenije i Hrvatske oko nekih pograničnih mjesta uz rijeku Dragonju. Posebice je sporan postao → Piranski zaljev, odnosno način određivanja morske granice. Istra je u Jugoslaviji doživjela gosp. razvoj i vrijedila je kao razvijena i bogata regija. Posebice su napredovali brodograđevna ind. i turizam, ali je zapostavljena poljoprivreda (vinogradarstvo i maslinarstvo).

D. Dukovski, R.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Jugoslavija. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/3182>.