Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

promet, sustav koji omogućava putovanja, prenošenje dobara, prijevoz ljudi te prijenos i razmjenu vijesti i podataka (komunikacije). Prometnicama se smatraju infrastrukturni objekti namijenjeni pješačkom (staze), cestovnom (ceste i autoceste), željezničkom (želj. pruge) prometu, iako se i pom. promet, zračni promet, telefonski i dr. vrste prometa koriste infrastrukturom (luke, zračne luke, telefonske instalacije). Prve su prometnice bile staze, koje su u prapovijesti, a na malim udaljenostima i donedavno, povezivale naselja s izvorima vode ili lokvama, te naselja međusobno. Već u neolitiku stanovnici Istre su održavali veze sa susjednim krajevima, ugl. morem. Te su veze ojačale u kasnijim razdobljima, pogotovo u brončano doba s pojavom gradinskih naselja. O prometnoj povezanosti Istre u II. tisućljeću pr. Kr. govori i mit o Argonautima, koji su sjeverni Jadran svrstali u sastav tada poznata svijeta i u riznicu svj. literature. Nalazi mikenske keramike na istar. gradinama također svjedoče o mnogostrukosti prometnih veza. Jačale su i veze s Alpskim zaleđem pogotovo u I. tisućljeću pr. Kr., o čemu svjedoče arheol. nalazi predmeta i s alpskoga područja i onih sa Sredozemlja (Apulija, Daunija, Grčka). I prvi pisani pov. podatci o Histrima u djelu Hekateja Milećanina (VI. st. pr. Kr.) svjedoče o prometnoj povezanosti Istre u to doba, a na ostatcima situle iz Nezakcija (oko 500. pr. Kr.) nacrtana su jednoosna kola i brod na vesla te pom. bitka. Budući da se ceste grade tek za vozila s kotačima, s rim. osvajanjem Istre počinje i razvitak njezine cestovne infrastrukture. Osim što su razvili pom. promet, Rimljani su izgradili itinerarnu → Flavijevsku cestu iz Akvileje preko Trsta i Poreča do Pule. Cesta se dalje nastavljala preko Nezakcija, Plomina i Labina do Kastva. Sjev. rubom Istre cesta je vodila od Trsta do Trsata. Od njih su se odvajale lokalne (vicinalne) ceste u unutrašnjost Istre. Itinerarnim su cestama putovale legije, prevozio se teret i obavljao poštanski promet (cursus publicus). Rimske ceste bile su u uporabi u sr. vijeku, kad su u Istru počeli prodirati Slaveni i dr. narodi, no propadale su jer ih nitko nije održavao. Razdiobom Istre na mlet. i austr. dio došlo je do zastoja putovanja i održavanja prometnica. Putovanja su postala vrlo opasna zbog voj. sukoba, razbojništava, krađa i krijumčarenja. Mlečani su prometovali morem i rijekom Mirnom do Motovuna. Održavali su one prometnice koje su im služile za odvoženje bogatstava (drvo, kamen, vino, ulje, rude) iz Istre. Unutarnja (austr.) Istra imala je loše prometnice. O tom svjedoče izvješća Francuza, koji su njome vladali 1809–13. Prometovalo se ugl. istar. govedom, magarcem te zaprežnim vozilima. Kako Istra nema tranzitnu važnost, gl. su prometnice išle sjevernije od nje, a zbog zatvorenosti sa sjev. i ist. strane Učkom i Ćićarijom promet je ugl. bio usmjeren na zapad (Trst, Kranjska) i na morske putove. Na loše stanje prometnica utjecalo je i to što su Istrom vladali udaljeni centri (Rim, Venecija, Beč), koji nisu imali interesa za njezin jači razvoj. Prvi znak jačanja prometa u novom vijeku bila je pošta. Nakon prvih poštanskih ureda u Trstu (1717) i Rijeci (1730) pošte su u Istri otvorene u Poreču i Lipi (1750), potom u Kopru (1761) i Materiji (1765) te u Puli, Pazinu, Rovinju i Vodnjanu (1784). U XIX.st. svi su veći gradovi dobili pošte. Francuzi su za svoje kratke vladavine nastojali povezati Istru s Ljubljanom, tada gl. gradom Ilirskih pokrajina, pa su, prvi nakon Rimljana počeli osposobljavati ceste. Prometnu su izgradnju nastavili Austrijanci, pa su do 1830. bile osposobljene ceste koje i danas čine temeljnu prometnu mrežu. Revolucionarne promjene izazvao je parni stroj: potkraj XIX.st. parobrodi počinju pristajati uz istar. obalu, a osnivaju se i domaća parobrodarska društva. Željeznica je u Pulu i Rovinj stigla 1876. Sve je to bilo povezano s voj. interesima Austro-Ugarske Monarhije u Puli, koja je postala gl. ratnom lukom Monarhije i gdje je djelovalo jako brodogradilište (→ Pomorski arsenal u Puli). Potkraj XIX. i na poč. XX.st. prometni razvoj Istre uključivao je → cestovni promet (→ bicikl, → motocikl, → automobil), → željeznički promet (→ željeznica), → brodarstvo, → gradski promet (→ tramvaj) i začetke → zračnog prometa. Tehnološki razvitak prometne infrastrukture umnogome je ovisio o → elektrifikaciji i → plinofikaciji. Italija, koja je Istrom zavladala nakon 1918., razvila je ceste i cestovni promet, a ukinula Parenzanu i tramvaje u Puli i Opatiji. Sve je bilo usmjereno na Labinštinu i Rašu, gdje se kopao ugljen i boksit za potrebe tal. industrije i prometa. Istar. cestama počeli su voziti → kavarice, kamioni, autobusi, motocikli i bicikli. Između Trsta i Pule uspostavljena je brza želj. linija, a Bršica je postala velikom lukom. Zahvaljujući dobrim prom. vezama vlakovima, parobrodima i autobusima Istrani su se trgovački usmjerili na Trst.

Nakon II. svj. rata prometnice su velikim dijelom bile porušene, ali i vrlo brzo popravljene. To su razdoblje obilježile dobrovoljne radne akcije, rezultat kojih je i pruga Lupoglav–Štalije (Praška pruga) i mnogi drugi prometni objekti. Probijanje želj. tunela kroz Učku započeto 1951. nastavljeno je 1993., ali su oba pokušaja bila neuspješna. Novo prometno razdoblje započelo je 1960-ih, kada su se jače stali razvijati cestovni i zračni promet. U Istru su dolazile stotine tisuća turista. Ubrzano se razvijala Koparska luka i željeznica (→ Koparska pruga), a stagnirale su druge istar. luke i željeznice. Ukinute su pruge Kozina–Trst i Kanfanar–Rovinj te gotovo sve brodske linije, ali su za jahte izgrađene marine. Počela je izgradnja cestovne mreže, koja još nije završena. Zračni promet odvijao se preko zračne luke u Puli, a nove su se gradile u Portorožu i Vrsaru. → Uljanik je gradio najveće brodove na svijetu, a u Portorožu je osnovana prva veća istar. brodska kompanija Splošna plovba. → Cimos je proizvodio automobile, a → Tomos motorkotače. Istrani su masovno putovali u kupovinu u Trst. God. 1981. Istra je dočekala probijanje cestovnoga tunela kroz Učku (→ Tunel Učka), a 1990-ih gradnju → Istarskog ipsilona. Slov. autocesta došla je do Kopra. Zahvaljujući gosp. važnosti prometa razvila su se nova poduzeća, ustanove i obrti.

LIT.: Problemi saobraćaja u Istri, Rijeka 1966; J. Pađen, Istra i njeno povezivanje sa zaleđem, Zagreb 1968; F. Juriševič, S pošto skozi preteklost Slovenskega primorja in Istre, Koper 1981; J. Orbanić, Istarske željeznice, Zagreb 1996.

J. Orbanić